E, jesam, no šta, tad kad me nije zemljica crna progutala, neće me nikad! Dok me ima da pantim, al i da pričam, jes, da vi se ne omakne ko meni sramota....
To tje bilo, ček da vidim, jes, oko 80te, godinu pre il posle... Ma jok, još Tile bijo živ, biće bome 79ta.. Jeste, takoj... Jes, da, Miloš bio tu, išo u školu..
Tu se, preko sokak, te godine diglo mnogo kuća, al ne nako da se živi, no ko za vikend, tako i kazivale one gospoje u bunde, mi to nama za gušt, vikendice, pa sve nas niz nos gledale nas što ođe živimo, seljanke, al da viš posle, 92ge i treće kako se setile da mož tu da nikne i lukac i šargarepa, a to se jede, a ne gleda ko trava... Pa im onda bilo lepo kad dođu kod men po rasad i seme... Dok nije beda na vrata, svaka je gospoja, al kad nagna glad, da viš kako svaka zna i da plevi i da okopava...
Ete, u tu istu godinu, pred neg umro Tile, ovi tunaj preko, sagradili tu kućicu i odma dali u najam, kazivala komšika da su digli kredit da je dignu, pa da im kirija bar malko pomogne