http://www.petitiononline.com/itc2007i/petition.html
Uvek volim da sednem u aktivisticki autobus. U poslednje vreme i ne pitam za pravac ili akciju: vazan je put a ne samo cilj. Vazno je vreme koje provedemo zajedno u autobusu isto koliko i akcija koju cemo obaviti negde. Juce sam isla sa Incest Trauma centrom i Zenama i crnom u Vranje
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=06&dd=24&nav_id=305233
Kad smo mi bili klinci rošule su se podrazumevala u dnevno - sportskim aktivnostima na igralištu ispred zgrade. Nisu bile nešto brze ali je bilo odlično.
Pre 10 (uh, uh!!!) godina ušla sam na promociju jedne knjige na beogradskom sajmu - sačekale su me na štandu promoterke u venčanicama na - rošulama. Bilo je pitanje vremena kada će neko, devojke i mladiće vične ovom umeću, izgurati na ulice da promovišu novine ili sladolede.
Ponuda letnjih poslova u Beogradu je fenomenalna. Traže se promoteri na rolerima, konobari, šankeri...svašta. Ima posla. To je dobra vest. Baš zbog toga imam jedan interesantan predlog. Radi se o noćnom rolanju kroz grad.
Jednoglasno sam odlučio da se mesec dana neću kupati, prati zube niti kosu, da se neću brijati, seći nokte, ni šišati, sve dok se maksimalno ne usmrdim, da ljudi vrišteći beže od mene, sve u cilju razumevanja kako je biti član narodnjačke koalicije, odnosno radikala. Već posle nedelju dana ljudi su počeli da me izbegavaju, nisu hteli da se druže s mnom, niti da stoje u mojoj blizini. Oni tolerantniji bi zapušili nosiće, ali vremenom su mi i oni okrenuli leđa i pobegli. Niko više nije hteo da pravi vladu i koalicije s mnom. Bio sam usamljen i smrdljiv.
Jedno veče, posle dve nedelje, smučio sam se sam sebi, za razliku od narodnjaka i radikala, i odlučio da prekinem sa ovim eksperimentom i da se okupam, obrijem, operem zube, isečem nokte i skratim kosu. Da se upristojim i civilizujem, što i ostalima preporučujem.
Krenuo sam ka kupatilu hodajući na prstima, kako ne bih probudio ostale ukućane jer je već prošla ponoć, ali, dok sam prolazio pored dnevne sobe, primetio sam nešto veoma čudno. Moja cenjena maman je bila budna, iako uvek zaspi odmah posle Dnevnika 2. TV je bio uključen s kojeg je dopiralo surround brundanje haškog optuženika (gospodina) Vojislava Šešelja i čulo se diskretno zujuckanje, kako mi iskustvo govori, Black Jelly Invadera od 20cm. Brzo sam se sklonio kako me smrad ne bi odao i pokušao sebe da ubedim da je to samo slučajnost, da to nije ništa strašno. Sledeće veče Sloba mi ne da Mira, te se opet na prstima uputih ka dnevnoj sobi i zatekoh isti prizor. Opet sam pomislio da je to samo slučajno, da to nije ništa strašno, ali kad se isto ponovilo i po treći put, shvatio sam strašnu istinu: Moja majka, kao i mnoge druge, ima izvanbračnu aferu s Vojislavom Šešeljem.
DS - ostalo je jos par neusaglasenih stavova
George Carlin - he will be missed, he was really funny
Ten Commandments
Here is my problem with the ten commandments- why exactly are there 10?
гост аутор, г. Jeremija (исциклусаму . . . priče za isprazna nedeljna popodneva)
Tog dana smo Marko, Petar i ja diplomirali. Kao što red i običaji nalažu, sa koleginicama i kolegama iz naše nevelike grupe, najkraćim putem i što smo brže mogli, uputili smo se u Postskriptum kafe. Stari barmen, kome niko nije znao ime i koga su generacije studenata, zbog njegovog kitnjastog izražavanja zvali Ciceron, stavlja čaše na šank, a zatim ništa ne pitajući otvora ogromnu bocu dobro rashlađenog šampanjca. U svečanoj tišini
“…treba stalno pisati. Iseći vene, umočiti pero u krv i pisati…” Lj.Č.
Nekada ne možete da napišete tekst i da bude lep. Ili lak. Nije svaki trenutak napravljen da se slavi. Nije svaka reč blaga. Nije svaki stog sena mesto gde se neko voleo strasno. U nekom od tih kreveta je neko i izdahnuo.
Nekada se sujete susretnu na pola puta. Sudare se na mestima ukrštanja. Mesta na kojima je izbor dvoličan. Uzburkan, usijan susret uzavrelog i neodoljivog. Ogavnog i ljigavog. Izbor nije kada znate šta birate. Pravi izbor je samosvesna borba između mene i mene. Mene koji
Kad je početkom lipnja/juna došlo do optužujućih izjava između hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i premijera Republike Srpske Milorada Dodika, suzdržavao sam se da ih komentiram, da ne bih dodao još ulja na vatru u toj napetoj situaciji. No, sad više nema takve opasnosti, pa ću si dopustiti reći ponešto o toj epizodi, kao i o stanju srpsko-hrvatskih odnosa u ovom trenutku. Pritom se neću toliko baviti Bosnom i Hercegovinom (to ostavljam za neku drugu priliku), nego prije svega samom Hrvatskom i njenim odnosima sa Srbijom u ovom trenutku i u neposrednoj budućnosti.
Kao
po meni... muzika je najsnažnija veza između ljudskog duha i vremena. Pretočena u note trajnija je od kamena.
Danas je 21. jun, svetski dan muzike
ona je svuda oko nas- na trgovima, ulicama....
Lokalnom Moćniku : ....možeš da nas pljačkaš - što i radiš - svaki dan i svaki sat - ali Njega ti nećemo oprostiti. Pare uzmi, Legendu ne damo....čisto da znaš, skote.
Mnogi će Vam posvedočiti da je SFRJ, kao neko zdravo
I pored toga što preko dve milijarde ljudi živi sa manje od dva dolara dnevno, 10% najbogatijih kontroliše 54% svetskog bogastva, čak jedna milijarda ljudi nema vodu za piće, 110 miliona dece ne ide u školu, pošteno je i reći da najveći deo svetske populacije nikada nije bolje živeo nego danas. Trend smanjenja siromaštva u Srbiji je nesumnjiv od 2000. Podaci govore da siromaštvo opada, sa 14% 2002. na 6,6% ukupne populacije Srbije danas.
Poslednjih godina siromašno stanovništvo počelo je da troši manje novca na ishranu, a više