Mesto i vreme otreznjenja: 17.06.2008, Milano, Arena Civica
"The problem is not wanting a better world; it is believing in utopia of a perfect world. Liberal thinkers are right when they point out that one of the worst things about not only communism, but all the grat causes, is that they are so great that they justify all sacrifies, whether imposed on oneself or on others. This liberal argument is valid when it claims that only those with moderate expectations of the world can avoid inflicting terrible evils and sufferings on it. Yet I can not help feeling that humanity could |
Plasirali ste i tezu da je Milošević „liberalizovao" Srbiju, doduše na lažan način, dajući slobodu da se ratuje, siluje i sl. Da li ovaj politički gest možemo posmatrati isključivo kao formu pervertiranog liberalizama?
Milošević, pre svega, nije bio u pravom smislu te reči totalitarni vođa. I nije to liberalizam, koliko je u pitanju lažna transgresija i to je deo moje šire teze - da režimi koje mi prihvatamo kao nedemokratske, koji imaju neku populističku mobilizaciju, nisu jednostavno samo opresivni - žrtvuj se i slično - već da svi ovi režimi nude, na nekom potisnutom nivou, opsceni užitak. Ja sam referirao na Aleksandra Tijanića, koji nije moj politički saputnik, ali je pre više od 10 godina ponudio zanimljivu analizu. Napisao da je Srbija za vreme Miloševića bila kao škola na stalnom raspustu, gde je sve dozvoljeno, može se krasti, itd, dakle jedan lažni karneval i to je zapravo moja teza: vlast, autoritarna vlast nije teror, da protiv nje ne možemo humorom ili karnevalom, već da ona sama ima opsceni humor, jedan svojstveni karneval koji je u samom jezgru totalirane vlasti. To je samo ilustracija jedne opšte teze - da kažem psihoanalitički, o ključnoj ulozi uživanja. Za mene je pravo pitanje, a to je velika enigma cele novovekovne misli - zašto se ljudi pokoravaju nedemokratskoj vlasti? Mislim da psihoanaliza daje odgovor.
Autor: Miroslav Janković
Savremeni život je neobjašnjiv bez priče o ulozi koju mediji imaju u njemu. Globalno gledano, u trenutku u kome postojimo mediji se nalaze na vrhuncu svoje moći. Čitajući fantastičnu knjigu uglednog britanskog novinara Džona Lojda (John LLoyd) „Šta mediji rade politici" došao sam do podatka da u Britaniji svakoga dana 35 000 000 ljudi čita dnevne novine, 36 500 000 magazine, a 25 000 000 koristi internet kao izvor informacija. Imamo štampane medije, elektronske medije, internet izdanja štampanih medija, blogove, radio programe... Autor je potpuno
Ne znam za vas, ali ja sam čovek vizionar, ja volim da planiram sve po nekoliko godina unapred. Svi već znate iz prethodnog posta šta se sve planiralo još dok je Milošević bio na vlasti i kako se sve to izjalovilo i ko je za sve to kriv. Ali ne treba posustajati, već na vreme planirati ko će preuzeti vlast za četiri godine kada budu sledeći izbori.
Kao što svi već očekuju, uskoro će biti formirana vlada pomirenja na levici. Mnogo je pisano o sukobu na levici, a nedovoljno o pomirenju na levici. Zato par redaka o tome, a potom i o alternativi, odnosno o desnici.
Godine 1912., američki antikvar i sakupljač starih knjiga i rukopisa, Wilfried M. Voynich, putujući po Italiji, sticajem srećnih okolnosti, uspe da otkupi oko 30 srednjevekovnih rukopisa od Jezuitskog bratstva u Vili Mondragone, u Frascatiju, kod Rima. Vila je bila u oronulom stanju, novca za popravku nije bilo, i bratstvo, pod zakletvom tajnosti, odluči da proda odredjeni broj rukopisa iz svoje zbirke Vojniču, za neutvrdjenu sumu novca koji im je bio preko potreban.
Bez publike
Ako pokušamo da odgovorimo na jedno važno pitanje: da li postoji interes šire publike za savremene vizuelne umetnosti? – suočićemo se sa nužnim razmišljanjem o tome ko u datim ekonomskim i političkim uslovima ima motive, interesovanje i potrebe da prati dešavanja na lokalnoj i internacionalnoj sceni. Možemo takođe pretpostaviti da je publika koja bi mogla ili morala, iz profesionalnih ili ličnih razloga, biti zainteresovana za datu umetničku produkciju, kao za oblast generisanja i predlaganja kulturne, društvene, ekonomske ili političke refleksije, inovacije,
U subotu 14. Juna, na adresi Novosadskog puta br. 70 u Novom Sadu, svečano je postavljen kamen temeljac novoj zgradi Protestantskog Teološkog Fakulteta u Novom Sadu. Prilikom ove svečanosti prisutnima su se obratili dekan fakulteta prof. dr Dimitrije Popadić i nekoliko gostiju iz inostranstva. Radovi će početi u kasnu jesen, a prema predviđenom planu ceo kompleks će se sastojati iz nekoliko objekata koji će obuhvatiti, amfiteatre i učionice, biblioteku i čitaonicu, svečanu salu za konferencije, školski internat, kantinu, računarsku salu kao i ostale prostorije namenjene osoblju i radu fakulteta. U okviru fakulteta predviđeno osnivanje nekoliko centara, i tri instituta između ostalih Institut za međucrkveni i međureligijski dijalog.
Priznajem, kasnim sa blogom. Priznajem ne citam, svakako ne redovno, dnevne novine Press. Priznajem, mislio sam da su oni potpuno DSS glasilo. Priznajem, bio sam ubedjen da ce ostati dosledni tome cak i ako neka druga stranka bude blizu vlasti, verovao sam da ce u tome prednjaciti zamenik glavnog urednika tih novina.
Dragan J. Vučićević, jelte.
Sad, nema mi druge nego
Najpre, želeo bih da pohvalim praksu da se objavljuju podaci o zaradama, pogotovo onih koje su najviše na lestvici. To je izuzetan primer javnosti u radu. Nisam već neko vreme u Srbiji pa ne znam da li toga ima i u nas, ali nešto mi se čini da je jedna od najaktivnijih sportskih radnji naših menadžera preskakanje prijavljivanja prihoda.
Evo podataka o iznosima najviših zarada u Švajcarskoj.
Prosečna godišnja plata izvršnih rukovodilaca u velikim kompanijama bila je u proseku 2,8 miliona švajcarskih franaka ili 1,75 miliona evra. Ako vam se čini da je ovo mnogo, možda će vas iznenaditi podatak da je ovaj iznos u stvari manji za 9% u odnosu na 2006. godinu! To je posledica strašne dubioze u kojoj se našla UBS - najveća banka u zemlji, čime je prouzrokovan veliki pad zarada njihovog menadžmenta.
kad listovi žute i važne ličnosti padaju s grana
Već par nedelja zainteresovano pratim esejistička žongliranja uglednih intelektualaca, kritičara, literata, pisaca predgovora, pogovora, recenzija i ostale književne galanterije... Pratim ih pomno, kradem zanat i skil koji im pomaže da u nekoliko šlajfni pozitivno intoniranog recenziranja,
Prenosim vest, bez mnogo želje da bilo šta dodajem osim onoga napisanog u naslovu.
Beograd 16. jun 2008. | 01:22 -> 15:49 | Izvor: Tanjug --
Opremu za bežični Internet kompanije Telenor, koja je postavljena 11. juna u Studentskom parku u Beogradu, oštetili nepoznati vandali.
Portal za bežični Internet je polomljen i išaran bojom u spreju, a jedan od dva USB modema za prenosne računare, na klupama za sedenje, takođe je polomljen. Prema rečima nekolicine stalnih posetilaca Internet parka, taj vandalski čin počinjen je najverovatnije
prenosim tekst gradjanina Janka Baljka, JT
Neverovatno. Nisam pristalica teorija zavere.
Cece, autorke Peščanika nisu dobile turističke grčke za grčku. A nisam ni ja..
Zovem se Janko Baljak, univerzitetski sam profesor filmske režije i umetnički direktor jednog od najstarijih filmskih festivala u Evropi.
Poslednjih 10 godina sa porodicom gotovo bez prekida letujem u Grčkoj. Ostavio sam u toj zemlji više desetina hiljada evra. Pasoš mi je ispunjen grčkim vizama
Imam uredno i kompletno uplaćeni turistički arnažman, kompletnu
састав на тему . . археолошку спримесом
да невелика, историјским садржајима бременита, плута melitae (малта) вазда у истом месту, окружена плаветнилом воде, познатоје.судбина, случај, шта ли, усмери ме к њој и евоме доконог, трајем. како ми је археологија хоби, наилазим на безброј фосила собзиром да су острвске