(beleška o jednoj Ani)
Sve se to zbilo... dve hiljade i neke... pre druge nego četvrte... možda treće?... nisam sigurna. U svakom slučaju, pre dolaska Telenora. Pre nego što se Karić kandidovao za predsedika. Pre redizajna „Politike". ... Znači, odavno.
U to vreme, pisala sam za ženski magazin „Ana" - onako neke, sladunjave, razbibrižne
Radovan je nekada u Beogradau bio neprikosnoveni car!
Jer Onda je bilo neko drugo vreme i ljudi su medju sobom bili povezani onom finom, nevidljivom niti prepoznavanja pravih stvari i tako neprimetno nanizani izmeshali svoje energije, formirajuci talas bezrezrvnog odushevljenja.
Radovan je, neznajuci da je na tronu, vladao u svom malom, ali sasvim dovoljnom carstvu, uvak dupke punom pozorishtu Ateljeu 212, svojim privrzenim podanicima
Ukoliko na predstojećim, istorijski važnim, izborima samo tri, ili možda i četiri, nemanjinske liste prestignu cenzus postoji vrlo realna mogućnost da Toma i Koštunica pređu magičnu crtu od 125 parlamentaraca. Ukoliko se to desi, a referentna istraživanja javnog mnjenja govore da će to možda zavisiti od nekoliko desetina hiljada glasova, naša zemlja će se naći u vrlo teškoj situaciji. Toma je već najavio da će u koaliciju sa Vojom, pa taman i da mu ponudi mesto premijera (iako će imati, verovatno, tri puta više glasova), jer tako je naredio drugi Voja,
Autor: Rodoljub Šabić
Prošle godine broj zahteva za slobodan pristup informacijama upućen organima vlasti na svim mogućim nivoima je bio za preko 50% veći nego u 2006. godini, a bar četiri i po puta veći nego u 2005. godini.
Dobro je što je tako. Dobro informisana javnost nam je i te kako potrebna. A, zahtevi za slobodan pristup informacijama koje raznoraznim subjektima vlasti upućuje javnost - i građani i novinari i mediji i NVO i političke stranke i svi drugi, uvek za rezultat imaju neku informaciju od javnog značaja. Doduše, ne baš u svakom slučaju onu koja
Skočila nekakva srpska javnost na noge pošto je čula kako jedan reper arogantno kaže da voli žene, ali samo kad ih plati. Osuđuju ga što je to rekao, što je to rekao uživo na televiziji, što se ponašao nepristojno prema učesnicama, traže osudu govora mržnje, traže smenu direktora TV B92, traže...
Vladan Aksentijević, umetničkog imena Ajs Nigrutin, najveći ženomrzac i borac protiv prava žena. Čupavi slobodni umetnik, marginalni kreativac iz beogradskog naselja na levoj obali Dunava, za 25 sekundi živog prenosa više je učinio na uniženju ženskog roda
* Martin Luther, 15.01.1929. - 04.04.1968.
Godišnjica atentata na Kinga obeležena je kao važan i poseban dan za Ameriku i ove godine, kao i par decenija ranije.
40 godina od smrti, njegovi govori, njegove ideje, način na koji je uveo nenasilje kao metodu borbe za građanska i ljudska prava, izgledaju "sveže" i nadahnjuju mnoge kao i toliko decenija ranije.
"Slučaj" King je priča o ljudskoj volji suočenoj sa katkada strahotnom realnošću, o idejama koje su dobre po ljude, o volji za slobodom, jednakošću i pravdom i o neverovatnom paradoksu postojanja raznih ljudi sličnih njemu koji su imali sasvim jednostavnu, običnu i na opšte odobravanje ponuđenu ideju - uklonimo nepravde, nejednakost i nasilje iz našeg društva. Paradoksu zato što su i nepravda i nejdnakost i nasilje istorija ljudskog društva, i zato što se i oni koji ih čine pozivaju na one iste ideje kojima je King promenio, ipak, Ameriku zauvek. Koliko god i ona i svet se i danas činili daleko od njegovog sna.
Još jedan blog koji neće imati veze sa politikom, iako je naslov možda malo sugestivan. Pisaću o košarci, tj. sinonimu za taj sport u Srbiji - KK Partizanu. Višegodišnja, i više puta neopravdano osporavana, dominacija kluba u domaćoj ligi napokon je doživela i svoje najbolje trenutke u Evropi. Klub koji na početku sezone nije imao nijednu pravu zvezdu, pokazao se kao tim koji je u stanju da pobedi svaku evropsku ekipu. Peković je trenutno najbolji, i svakako najdominantiji, centar u Evropi. Palasio se pokazao kao najbolji stranac koji je igrao u nekom klubu u Srbiji (ja lično
RETROSPEKTIVA USPOMENA
U prepunoj sali Kulturnog centra REX održana je promocija knjige i pesničko veče BEKAN U STIHU/ Retrospektiva uspomena Aleksandra Todorovića Bekana.
Na promociji knjige i zabavi publike učestvovali: autor Aleksandar Todorović, voditelj Igor Brakus, programski direktor Kulturnog centra Zrenjanina, Vlada Đurić, Radovan Nastić,
Evo opet ja pisem blog neplanirano ... i to samo sto sam pre desetak minuta odgovorio blogerki anchi da nemam vremena za tako nesto (ona mi predlozila da napisem nesto u vezi oslobadjajuce presude Haradinaju na sudjenju u Hagu).
Da budem iskren nisam ni pratio to sudjenje niti sam tacno znao ni za sta je njemu sudjeno. A o sudu u Hagu sam i ranije mislio da se vise radi o politickoj nego o pravosudnoj ustanovi. I malopre sam procitao blog Nietzsches Aprentice
Srbija mora da vodi računa o svojoj energetskoj sigurnosti. Vlada Srbije treba da radi na dugoročnoj sigurnosti u snabdevanju energentima. Srbiji treba gas. Srbiji treba nafta. Srbiji treba gasovod. NIS-u treba strateški investitor. Pravi partner za Srbiju u ovoj oblasti jeste Rusija. Pitanje nije: da li treba sa Rusima? Pitanje je: da li je ovaj sporazum najbolji mogući za nas, građane Srbije? Ovaj aranžman je onoliko dobar za nas koliko su nam bili jaki pregovarači. Znači nikakav.
Piše: Nikola Knežević (a.k.a metanoia)
Šta je Evropa? Jeres. To je jeres. Najpre papska arhijeres potom luteranska jeres, pa kalvinska, pa subotaška i tako skoro bez kraja. Konac svih tih jeresi završava se ateizmom, tj. bezbožnicima evropskim, kakvih nije bilo ni po broju niti po jarosti nikad i nigde u istoriji čovečanstva. Dakle: prvenac arhijeretik a mezimac arhibezbožnik. Kako može takav grad opstati? Kako može služiti za ugled taj novi Jerihon? Nikome osim glupacima. Ali otkud da se među glupacima nađu i Srbi?[1]
Vladika Nikolaj Velimirović, iz knjige "Reči srpskom narodu kroz tamnički prozor iz logora Dahau"
Nemam nekih strogih zakletvi u životu ali istina je da više manje ne podnosim dve stvari: birokratiju i putovanja. Čudo kako život ume da ti se podsmehne pa ti skoro uvek dodeli da se baviš baš tim stvarima.
Što se putovanja tiče - istorija mojih putešestvija je duga- traje od kada sam rodjena. U osnovnoj školi, sticajem čudnih i srećnih okolnosti proputovala sam skoro sve zemlje u Evropi a prvi put - kad sam se valjda naljutila na ceo svet,oko 16-te, umesto na more ili do planine ja odem preko sedam gora i sedam mora u Holandiju, i tada sam prvi put bila u Minhenu ne znajući da ću za nekih 15 godina kasnije baš tu namestiti svoju kuću i svoju novu-stalnu adresu. Koferi, torbe, pakovanja, duple stvari na različitim adresama...moja stvarnost. Zbog toga je Beograd moja omiljena putna adresa. Druga ili prva kuća pa se i ne računa u putovanja.
Ipak-kada razmislim šta me je vuklo svim tim putovanjima van granica - vraćam se na samo jednu, ključnu stvar - ne postojanje toliko mučne i bolne rečenice - "ne može" koja je u Srbiji apsolut.
Najbolju definiciju toga našla sam baš juče: Marko Bijelić, autor Biznisbloga
"Ameri su idealni klijenti.
Miris pržene kafe vija se svakog jutra u mojoj ulici. Neki od kafića
U