Slažem se s Koštunicom, a tek sa Tadićem, da je srpski plivač američkog državljanstva izložen nepravednim i ničim zasluženim sankcijama u Holandiji. Ne čudi od zemlje „lala“ kada zarad njenih takodje nepravednih sankcija Srbija nije u januaru mogla da potpiše Sporazum o stabilizaciji i predruživanju sa EU. Tada nijesu imali razumijevanja
Saopštenje za javnost
povodom napada na Sonju Biserko i mirovni karavan Helsinškog odbora
Nakon proglašenja nezavisnosti Kosova učestali su napadi na braniteljke ljudskih prava, na sve one koji sarađuju sa grupama na Kosovu u cilju postizanja trajnog i pravednog mira.
Dana 21. marta u srpskoj enklavi Štrpce napadnut je mirovni karavan Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, u kome su se nalazile Sonja Biserko, Borka Pavićević, Vera Marković i Obrad Savić.
Ovi napadi imaju za cilj monopolizovanje kosovskog pitanja, manipulisanje kosovskim
Svoje imovinske karte objavili su Miroslav Mišković, Milan Beko, Predrag Ranković Peconi, Željko Mitrović, Milka Forcan, Filip Cepter, Bogoljub Karić, Sonja Liht, Svetlana Ceca Ražnatović i Queeria.
Miroslav Mišković poseduje 250 evra na štednom računu, garsonjeru od 30 kvadrata u Borči, koju deli sa svojom porodicom i podstanarkom koju su primili kako bi poboljšali svoje loše imovinsko stanje. Vozi fiću iz 1965. godine.
Milan Beko poseduje 200 dinara na štednom računu. Nema nekretnina. Živi u kartonskoj kutiji od zamrzivača u blizini hotela „Hajat“, što mu posebno odgovara jer tu mahom odsedaju njegovi poslovni partneri. Vozi biciklo.
Najvise volim Srbiju za vreme predizborne kampanje, ali ne kad su predsednicki izbori. Tad obecanja nisu toliko atraktivna. Ali kad dodju lokalni izbori onda je to divota. Zato ih i volim najvise.
U predizbornoj kampanji mozete da obecavate sve-a da vas obavezuje nista. Divota. Evo citam ovih dana, samo da me Bog sacuva, i eto metro linije, novih mostova, jezera. Secam se jedan je obecavao vodene tramvaje i besplatni bezicni internet. I nista, nit je dobio izbore nit dobismo vodene tramvaje. Duplo golo sto bi rekli moji penzioneri ispred zgrade dok redjaju domine. U naredna dva
Pise: edi-va
Ne nisam, ali postoje tri šansone koje mislim da su vredne pomena. Tri koje pevušim, kada ih slučajno negde sretnem.
Jaques Brel – Ne me quitte pas
Edith Piaf – Non, je ne regrette rien
and last but not least:
Jaques Brel u pesmi – Ne me quitte pas ( ne ostavljaj me sada) po meni predstavlja oličenje
Prva „lepota poroka“ se nazirala juče, a epilog je dobila
Autor: Nemanja Nenadić
Da krenemo od jedne apsurdne i ružne situacije, a nadam se da će u narednim mesecima biti i štogod lepše da se ispriča u okviru ovog bloga.
Reč je o Republičkoj izbornoj komisiji. Iako se RIK sastaje i oglašava samo u doba izbora, treba znati da je to stalno telo, koje se periodično sastaje i u doba između izbora. Nije baš potpuno jasno šta je u pravnom smislu RIK. RIK ima neke osobine samostalnog državnog organa (na primer, osnovan je zakonom, donosi opšteobavezujuće odluke), ali nema neka bitna svojstva koja državni organi imaju
Piše: Boban Stojanović
(Autor teksta je bivši aktivista grupe Queeria, Zvonko Bogdan, koji je iz borda organizacija istupio nakon što je estradni lobby unutar pomenute NVO objavio intervju sa Jelenom Karleušom. Njegovo pismo prenosimo u celosti.)
Stvarno, ovo što se desilo na poslednjem Queeria blogu je nedopustivo.
Nekoliko dana čitam komentare i ne mogu da verujem.
Pa zar je iko mogao da pomisli da se ja, iz Queerie, javljam nekome ko ima samo srednju školu?
Komšijama sa višom školom ponekad, onako kroz zube, procedim: Dobar dan!
JA SAM URBAN.
I nisam seljak.
I da, slušam samo klasiku. Ništa Jeca, ništa Mina, ništa Seka, ništa Sneki...a, jok ja!
Isključivo klasika.
I to Dragana del Monako.
Pa makar padala pijana po sceni „Sava centra“.
Samo nek’je klasika.
Pre nego se upustim u dve zanimljive varosarije koje ce zbog duzine ipak biti objavljene u dva razlicita unosa – jedan veceras, a drugi po Uskrsu – a od kojih se prva direktno nastavlja na moj prethodni blog unos, moram da vam obratim paznju na pravu pravcatu muzicku poslasticu koja se ovih dana pojavila na YouTube.
Radi se naime o snimku iznimno dobre izvedbe oratorijuma nemacko-danskog baroknog genija Dietricha Buxtehudea „Membra Jesu Nostri” koju je izvesni korisnik ovog servisa okacio i na cemu mu svaka cast.
Poslusajte u nekom trenutku slobodnog
Seoske lole
Krenu moji baka i deka po prvi put u bioskop. Iza njih je bio Drugi svetski rat, koji ostavi za sobom pustoš, ali i želju za svemirskim putovanjima, čitanjem knjiga, pesmom, igrom. Seksa im, pričala mi baka, nije nedostajalo.
Danas mi je stigao mejl iz ovdašnjeg, ljubljanskog inistituta Ifimes, koji se bavi bliskoistočnim i balkanskim studijama. U mejlu je priložen članak, koji je na temu "Novi izazovi za Srbiju i EU u Srbiji", napisao izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju i slovenački poslanik u pomenutom parlamentu, Jelko Kacin. Članak sam prevela (možda ima poneka kucaća greška, izvinjavam se unapred, žurila sam), dakle izvolite:
NOVI IZAZOVI ZA SRBIJU I EU U SRBIJI
Srbija je ponovo na raspuću. Za odlučan korak napred i odlazak u budućnost ne može nikako da se odluči.
… moj dobar drugar Beli je, tih nezaboravnih 90tih, skoro svaku svoju pricu pocinjao sa recenicom "razbili ti se Bane i ja ..." Tu smo vec otkidali od smeha, tako da je nastavak price uglavnom bivao nebitan.
Beli je uvek imao najbolju dzidzu i gajbu u Prizrenskoj u koju su svi dolazili, prolazili, spavali, kresali, bezobzirno praznili domacinov frizider i nesvesno provodili svoje najlepse dane. Belog nismo kapirali kao domacina ove velike starinske
Prvi put sam na košarkašku utakmicu Partizana otišao 92ge godine. Partizan je već uzeo titulu šampiona Evrope i igrao je utakmicu protiv Zvezde. Bila je ogromna razlika, a crno bele su predvodili Đorđević, Danilović, Stevanović, Koprivica, Dragutinović i drugi.. Tada je mene i brata vodio tata. Tek sam 96 počeo ponovo da idem na utakmice, tada već sa društvom iz osnovne škole..
Kada je počela ovogodišnja