Ili bombaradujte, ili da krečimo.
Да ли једно друштво дефинишу митови или порези? Да ли је значајније ако политичар да часну реч (предизборно обећање) да ће водити фер социјалну политику или ако дигне руку за закон који повећава/смањује финансирање образовања? За потребе овог текста, да се сложимо да је новац битан - да расподела "буџетских линија" више говори о једном друштву и његовој политичкој елити него цела колекција предизборних билборда.
Ако смо се око тога сложили, онда лако проналазимо сагласност и око тога да су најзначајнији закони у једном друштву они порески и онај буџетски.
Eto prođe još jedna ... 2012 godina ...
... za 2013 godinu što je stupila na scenu i jede nam vreme želja je da neko prebaci prekidač svetla na ON ...
"The way to achieve inner peace is to finish all the things you have started and have never finished."
Neki struchnjaci (iliti kvazi struchnjaci) savetuju da ako zhelimo da postignemo unutrashnji mir treba da zavrshimo sve stvari koje smo zapocheli nekada a nikad ih nismo zavrshili. Nekako mi je bilo teshko da verujem da je ovo nachin da dodjem do unutrashnjeg mira, a prilichno sam sigurna da to i nije jedini nachin. Ali reshih da poslusham savet. Tako ja krenula kucom i trazhim shta sam sve zapochela a nisam zavrshila. Nemate pojma kolko sam stvari nashla. Nije ni chudo shto se
Još se nisam ni razbudila jutros kako treba kada mi je stigla notifikacija na Fb od prijateljice Ljubice Crnoglavac, vezano za slučaj diskriminacije koji se desio u Butiku 13 u Bulevaru Kralja Aleksandra koji cu ovom prilikom da prenesem od reči do reči, a napisala ga je voditeljka Jasmina El-Abd Vasiljević.
"Razmisljala sam da li da objavim ovaj post, i odlucila sam da necu da cutim zato sto su me izvredjale radnice butika da sam Ciganka, nije sramota biti Rom, vec komentarisanje i selekcija ljudi po nacionalnoj osnovi je vredjanje. Danas sam otisla da kupim haljinu u Butik13 u
Ovo je na zalost, profil nasheg drushtva, gde ni javnost ni mediji nisu zainteresovani za istinu i pravdu, a ni drugachiju buducnost. Jer kako bi inache svi ti ljudi koji su kreirali i insistirali da gangrena opstene i shiri se, mogli da budu na kljuchnim funkcijama umesto pred istraznim sudijom!?
Kako je moguce da posle svega razultati na izborima pokazu da se gradjani Srbije slazu da bolest ostane!?
Kako su svi oni koji su lazima i klevetama organizovano potpirivali infekciju, ostali netaknuti!?
Kako su svi koji su krivi za monsruoznu konstrukciju nesmetano otishli
je "Ramayana" na Devangari jeziku, a myredneckself je blogerka čije postove rado čitam, te je link-om i ovim postom preporučujem i drugima:
myredneckself
Ponedeljak je, za optimiste, pocetak nove radne nedelje, novih planova i poduhvata. Za pesimiste, to je prilika za svodjenje negativnih racuna sa proteklom nedeljom i vikendom neispunjenih zelja. Pocetnik u ordinaciji ima druge brige. Prvo sa cim se suocava je guzva u cekaonici, sedam-osam pacijenata koji sede na klupama pored zidova, jedni udobno zavaljeni razmenjujuci sa susedom najnovije traceve, drugi nagnuti napred, kao u polozaju za niski start, u ocekivanju da budu prozvani. Zatim, na samim vratima ordinacije, grozd od 5-6 ljudi kojima se jako zuri i koji su meta
Ovde je bezobrazluk postao posao stoleća, izvor najvećih profita, temelj čuvenog balkanskog standarda ITEM (Ima li tu mene!?). Bezobrazluk je kućni ljubimac u novokomponovanim kućama, zvale se one vile, rezidencije, ofisi ili sedišta stranaka. Kada izlazi u šetnju, bezobrazluk hvata pod ruku licemerstvo i eto - rodoljublja. Patriotizam kao poslednje utočište svih hulja i nije ništa drugo nego ulično ili salonsko druženje bezobrazluka i licemerstva.
Koje su osnovne odlike bezobrazluka, te duhovne SIDE naše svakodnevice? Pre svega to je apsolutna nemoralnost.
Srk …
Listam Blic, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti …
Srk …
Predsednik je izjavio da kod nas ima nepristojno bogatih…a ako bi se upristojili i sagradili jedan most…onda bi preko toga moglo da se predje …
Srk …
Privatizacija Luke Beograd će se ponovo preispitati…a tim koji
Da ne bude zabune, ovo nisam pisao ja ali volim ovaj tekst.
Upoznao sam jednog pravog teologa; govorio je istočnjačke jezike, poznavao je koliko se može stare običaje naroda. Poznavao je isto tako bramance, Haldejce, ignikole*, sabejce**, Sirijce i Egipćane kao i Jevreje; bliska su mu bila razna učenja Biblije; trideset godina je pokušavao da pomiri jevanđelja i nastojao da dovede u slogu crkvene oce. Istraživao je u koje je vreme tačno napisan simvol koji se pripisuje apostolima i onaj koji se stavlja pod ime Anastazija; kako su nastala posvećenja jedno za drugim; kakva je razlika između sinaksa*** i službe Božije; kako se hrišćanska crkva od svog nastanka podelila na više grupa i kako je vladajuće društvo sve druge tretiralo kao jeretike.
Kroz ovaj tekst pokušavam da odgovrim na meni veoma značajna pitanja. Ko smo? Odlake dolazimo? Kakvi smo ljudi i zašto živimo?
Danilo Kiš, Saveti mladom piscu, 1984
Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.
Drži se podalje od prinčeva.
Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.
Veruj da si moćniji od generala, ali se ne meri s njima.
Ne veruj da si slabiji od generala, ali se ne meri s njima.
Ne veruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.
Budi jednako gord prema prinčevima
- ogled o brojkama raznih izbora u Srbiji -
Sutra, 24.09. je sedam godina od ključnih, "nultih" (za mnoge) izbora u Srbiji na kojima smo birali predsednika SRJ, poslanike u Veće građana i Veće republika Savezne skupštine i odbornike lokalnih samouprava. Posle toga imali smo vanredne republičke parlamentarne izbore 23.12.2000., izbore za predsednika Srbije 29.09.
текст који је предВама једне ће намамити а друге неће. За ове друге онда ништа ,док првим се уистину прилика пружа да, ако још посебно
Autor: Rodoljub Šabić
Pod naslovom „Bizarna igra smrti" u medijima je preneta vest da je u Novom Sadu hicem iz pištolja ubijen policajac A.S. Ubio ga je njegov kolega M.R. vitlajući pištoljem u neverovatnoj pijanoj igri u lokalu u kome su, van svog radnog vremena, trebali da budu nekakvo obezbeđenje.
Vest je šokantna sama po sebi. Međutim, možda još šokantnije su informacije koje su nakon ubistva počele da se pojavljuju i u medijima. Npr. informacije o tome da je M.R. i ranije praktikovao ovakve igre, da je uživao u njima - „bilo mu je smešno kako se ljudi uplaše kad im oružje uperi u glavu".