- Slušaj, ja uopšte ne mogu da budem zadovoljan kuda ova država ide… Ne znam, mislim, to je manje-više ono što sam napisao u svojoj priči… Vlada, ova vlada koja srlja negde unapred, ne znaju ni oni kuda, ona, ona je namazana, prevarantska, puna je lažova, secikesa i derikoža… Oni su deo sistema, ili bolje reći antisistema, u koji niko normalan ne može da poveruje. Ja lično im ništa ne verujem. Ako kažu da je noć ja moram da izađem na terasu da proverim…
- A od kada pišeš?
- Ponovi mi?
- Od kada pišeš?
Malko se "oladismo", a u poplavi utisaka o poseti potpreCednika, nađoh i ove:
Onomad je gosn Balasevic napisao pesmu "namcor" koja je bila popularna. Eto ja se usudih da napravim mali "up date " na istu foru , a vi ocenite:
Daklem, "Namcor" 2008
Ne volem
One koje kad im zlocin pomenes
Ni okom jednom ne trepnes
A vec ce kazti : sta su radili oni nama
I tako u krug vec godinama ne volem.
Ne volem
Ove nevladine moj Miladine
Sto uporno crno beli snimaju film
Te derane sto bi sve da dele na nemce I partizane
Vala ta dokle vise I s tim.
Pa ondak
Ja sam tek svedok, sasvim slučajno. Za sve bi bilo bolje da nisam tu gde mi nije mesto.
- Šta mi je ovo trebalo? - pitam se.
Dvoje nastavljaju svako svojim putem. Suza nema, što ih je bilo, isplakano je. Trude se da sve izgleda kao da je rastanak privremen. Zapravo, on beži. Zato je zbunjen, kao da je nešto kriv. A nije. Nije imao izbora. Ni ona ne može iz svog života. Dok traje nespretni zagrljaju i poljupci što prethode razdvajanju pravim se da me nema.
- Nije mi ovo trebalo.
састав на тему . . . . умеће комуницирања
јуче, громовито пљусковита ноћ претходна нам беше, и потом музло цео дан,непрестајући, а беше нам феста of the immaculate conception ,па малко одрада одмарасмо, ими полумалтези.
у 10 ам тел.
- дан се убио за посете па би ти моја ташта навратила , зналац ће, хоће да упозна грађевинца који речнике пише
- важисе ,чакштавише , узвраћаму свременом на претек
Postoje stvari za koje jednostavno nemam strpljenja da ih docekam. Ovaj film definitivno spada u tu kategoriju.
U globalnoj, zahuhtaloj trci, vojsku predstavlja džip, policiju marica, političare blindirani »Mercedes«, a mafiju - crni »Audi«. Radi se o mrtvoj trci, odnosno o trci u kojoj se ne zna zbog koga je više mrtvih.
Ulične likvidacije po užem ili širem centru Beogradu po nepisanom pravilu obeležava automobil marke »Audi«. Ova luksuzna limuzima svojevrstan je simbol smrtne kazne, na točkovima. U eri mobilnih telefona i smrtna kazna je postala mobilna, dok je proizvodjač ove marke automobila dobio besplatnu reklamu na najgledanijim medijima, i to u udarnim terminima
Gospođo! Draga gospođo. Nemojte tako! Niko vam nije kriv! Naručite još jednu kafu i nemojte vikati! Vičete, vičete. Uznemiravate prisutne. Zamislite da neko pored vas tako glasno rasprema: u bašti koju ste odabrali za odmor. Naravno da vas čuju. Žao mi je: niste dovoljno u sebi: a i ona čaša: juče naprsla: iz čistog mira: eeee.... znam, znam. Oni ne znaju, ali ja znam.
Pronašao sam ovo razmišljanje Aleksandra Tijanića, Generalnog direktora RTRS-a na temu Kosova na sajtu NIN-a
Vrijedno je podsjećanja...
Šta će Srbima Kosovo ?
Najskuplja srpska reč” - Kosovo - konačno je dobila cenu. Ništa tragično. Prodavati ono što je već u vlasništvu drugih, samo je dokaz odrastanja nacije. Naime, nekad sam verovao da gubitak Kosova za svakog Srbina predstavlja simboličnu kastraciju. Koji će Srbin pristati da mu odseku muda? Sad vidim red pred kantarom. Stoje
Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije 2011-2020
ili
ekonomisti su ljudi koji će sutra objasniti zašto se danas nije ostvarilo ono što su predvideli juče
Što bi reko Bora Đorđević, na zapadu ništa novo. Dani nam prolaze jedan za drugim. Upali smo i ovde u kolotečinu. Ustajanje i pravljenje užine u pola šest. U šest smo u autobusu koji se polako klacka ka našem "omiljenom" voću. Jagode se beru do tri sata popodne. Do ta tri sata te obično ubije neka trlema. Sada nije bitno da li je to sunce ili kiša i vetar u svakom slučaju šta god da je najebo si. Onda se vraćamo u bazu, pa pravo na tuširanje. Posle toga ko hoće trči da uhvati Dejvida sa autobusom a ko neće, hvata zjala po kampu. Ja sam svaki dan kada sam mogao išao do grada.
Očekivala sam dobru svirku.
Videla sam snimke od pre par godina.
Znala sam da medju ovom dvojicom momaka
struji veoma snažan fluid razumevanja i
iskrenog dugogodišnjeg poštovanja.
Mnogo će se pričati ( i već se priča ) o ovom koncertu.
Vidim da su neki razočarani što nije bilo
mnogo Kleptonovih hitova, neki nisu znali stvari sa
setliste...i takoto.
voleo bih da sam zemlja
Voleo bih da sam zemlja, ne država, ne domovina, zemlja.
Ili drvo ili voda.
Matyas Rakosi, trivije radi, rodom iz Ade, kolektivista staljinistickog usmerenja, madjarski postdrugoratovski diktator, dao je izmedju ostalog svoj doprinos i razvoju teorije politike utemeljujuci nadaleko cuvenu salama-taktiku politicke borbe. Cilj je Rakosijeve taktike poduciti staljiniste kako da pojedu salamu iz vise manjih zalogaja, umesto da se uguse pri pokusaju da je pojedu u jednom. Ova kulinarska alegorija odnosi se naravno na taktiku preuzimanja vlasti.
Nasi plemenski kolektivisti kao da su juce izasli sa seminara o salama taktici, te kao da im je glavni predavac bio licno