On Monday 5 October I attended a talk on British women in Serbia in the First World War. Many of these women are well known in Serbia, although barely known in the UK. Around 3,000 foreign medical workers served in Serbia during the war, of whom approximately 700 were from the Scottish Women's Hospital (SWH). Not all the volunteers were Scottish - they were international - but they were all women.

My name is Neil Dymock and I am one of the Trustees of the Welsh Football Supporters Charity Gôl! here to tell you of an exciting initiative we are doing this November, in conjunction with the British Embassy here in Belgrade.

Gôl! was launched in November 2002 by a group of Welsh football fans, who wanted to make a difference to a local community in Baku, Azerbaijan following the Welsh football team.  The idea began in a bus conversation between Dylan Llewellyn, Neil Dymock and Gary Pritchard who were on their way

gost autor: drzurin otac

sveti Ivan na pučini 

Nalik na paučinu mrkozelene boje i kao sito gusta, povija se na vjetru zelena  grana koromača koji izrasta iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana!...

gost autor: drzurin otac

U velikoj kamenoj kući izgrađenoj još za vrijeme Mletaka a na periferiji Tivta, žive baba-Kristina, snaha joj Senka sa sinom jedincem Ivanom, te Senkina majka baba-File ...

Ivanov stric a baba-Kristinin sin doktor Đuro zvani „Bluz“, upravo se parkira ispred kuće i najprije se čuje kako vozi u rikverc i kako udara u betonski pitar za cvijeće, a zatim ponovo naprijed,

gost autor: drzurin otac

 ...Nađosmo se Joga i ja  i ispod drijenjinovog stabla sa napola zrelim drijenjinama.... Zaljegosmo na dva suhozida uz  zatravljeni dolac.

Danas je 4. mart, 2010. Sutra rano ujutru krece nova naucno-edukativna ekspedicija na Antarktik... novih 50 ljudi ce imati tu privilegiju da se upusti u neverovatnu avanturu i stekne neverovatno zivotno i profesionalno iskustvo... Osecam blagu zavist prema svima njima, a opet sa druge strane neizmerno sam srecna jer ce nova lica, entuzijaste imati priliku da prodju kroz slicno iskustvo kao sto je moje.... Uh, kako bih isla ponovo!

Obuzeta nostalgijom i secanjima na neverovatne dve sedmice provedene u prelepoj ledenoj pustinji, i citajuci svoj dnevnik napisan tokom ekspedicije, naisla

- Па, докле човек треба да учи?

- Све док му незнање не буде апсолутно. Тада ће знати највише. Онолико колико је знао и Адам. Без учења нема незналица.

At the request of Kristina’s parents, I repeat the blog. This is another attempt hoping that someone will answer. There were only a few people from abroad who contacted, through private messages, to help Kristina.  But in the meantime, they either gave up or they did not have time to call back again. A small amount of money that was raised in “ALL

Pssst - jos ovaj deo trece glave i...

Naravno, kao i uvek komentari dobrodosli.

Džilovi iz Kargove grupe koračali su hodnikom tako žustro, da su im se svi uklanjali sa puta. Kada su stigli do liftova vođa promumla:
- Rolfe, uzmi sve naše koji mogu da se kreću i napusti brod. Ostale pobi. Ja i Torg idemo da ostavimo malim ljigavcima nešto za uspomenu i dugo sećanje. Ne čekajte nas. Ako vas sustignemo, preživeli smo... -
Delegacija se razdvoji. Karg i njegov pratilac nastaviše niz glavni hodnik nivoa, nenaoružani osim jednim ukrasnim džaijem.

Ocekivano - sledi dvoboj...

Pozdrav svima i od mene i od Autora, 

Čovek u pozlaćenom panciru, htede da ustane, ali ga sveštenik zaustavi pokretom svoje mršave ruke. On uzdahnu i reče:
- Naš je zadatak da zabludele ovčice vratimo na pravi put, a ne da ih kažnjavamo; mada bi to, u ovom slučaju, bilo pravedno. To može da učini samo Bog! - brzo se snašao sveštenik.
- Zato sve zabludele ovčice šaljete pravo kod Boga, da im odmah sudi, kao da ne verujete da će ih ista sudbina snači i posle prirodne smrti. Verovatno je vrlo zaboravan, taj vaš Bog, kada morate toliko da mu pomažete - odjednom se oglasi Un.

Posle jela krenuše kroz šumu, vodeći konje za sobom, da se još malo odmore. Izbivši na put oni uzjahaše. Kju belca, a devojke vilenjačkog prugastog pastuva.
Vilenjak pogleda u nebo. Nad njima su se navukli preteći crni oblaci. Pokrivali su čitavu površinu neba, dokle god je oko dosezalo. On obode Grona i reče saputnicama:
- Moramo naći neko prenoćište sa krovom nad glavom. Noćas će sigurno padati kiša. -
Un ćutke potera Torora, ne znajući šta da kaže. Frija joj se pridruži u tom ćutanju, jer ni ona nije imala nikakvu predstavu o tome gde bi mogli da provedu noć. 

Jeste, bilo je važnijih tema, a i ja sam bila malo u gužvi, ali nije red da one koji prate ovu priču ostavim bez nastavka...  Dakle, vilenjaci i njihovi problemi:

U tom trenutku do njihovog stola dotrča jedan od dežurnih oficira na carskoj krstarici, i uz neizostavno salutiranje javi kako se ceremonija dodeljivanja dijamantske lente neće održati večeras.
- Zar nisam rekao odmah i danas?! - grmnu car na glasnika kao da je ovaj nešto skrivio.

Žmu mi je naredio da vam  uputim javno izvinjenje zbog velike pauze u kačenju nastavka... Šta da kažem? Ne postizavam...

 Pošto se velikom zmaju naočigled svih vratio optimizam, veliki majstor Leliksa odluči kako je sada pravi trenutak da zatraži uslugu od smaragdnog trona. On polako priđe caru i obrati mu se ispod glasa:
- Ja sam, u stvari, pored ovoga, došao i da vas nešto lično zamolim, imperatore -

Živim u jednom prilično velikom gradu, ne mogu da kažem u kom, mada mnogi moji internet prijatelji znaju njegovo ime. Naravno, u ovoj mojoj metropoli ima više mesta za svirku, a ja imam jedno omiljeno, plus još nekoliko rezervnih (ali koristim ih uglavnom u hladnijem delu godine).

Od 2012. pa naovamo, na 'domaćem terenu' sam svirao jedva desetak puta, a poslednji put tamo negde u oktobru prošle godine. A i tih deset puta je bilo na tim nekim rezervnim pozicijama. Znači na svom omiljenom mestu nisam svirao oko dve godine. Postoje i razlozi za tako dugačku pauzu, ali