Dok srčem prvi jutarnji čaj ...
Srk ...
Da...dobro ste pročitali...Više neću da srkućem kafu, od danas prelazim na čaj...Nije to zbog ovog hladnog vremena,niti zbog virusa, u pitanju su neke druge štetočine koje najavljuju akcize na odredjene proizvode...E pa mislim se nešto od jutros, neću vam ja preko vaših monopolista finansirati stranke,plaćati dnevnice za trabunjanja u skupštini,isplaćivati sastanke poslaničkih grupa, kupovinu gasa po višoj ceni, i t.d....Ja od danas počinjem da štedim...Za početak
Dok srčem čaj u pet ...i pravim se Englez ...
Srk ...
Rešio sam da više ne srčem prvu jutarnju kafu ( jer to me podseća na Tursku koja je još daleko od ulaska u EU ... )...već sam počeo da srčem čaj u 5 i pravim se Englez, ne bih li ličnim primerom ovu našu zemlju približio Evropi ...pa da ...
Srk ...
Za razliku od nekih članova engleske aristokratije ( koji su svoj budžet za ovu godinu skrckali pa sami moraju da kuvaju čaj ), ja takvih problema za sada nemam ...Meni
Dok srčem čaj u pet ...i pravim se Englez ...
Srk ...
Ako vas od jutros nešto nadima...to je ili od pasulja...ili od dima čija je koncentracija u vazduhu danas bila dva puta veća od maksimalno dozvoljene...Zato palim cigaretu ( i zagledan u duvanski dim ) nešto razmišljam...Ko se dima ne nadimi...taj još nije upoznao sve lepote Beograda...pa da...
Srk ...
Čitam kako smo isto kao i pre dva veka, ipak ka Evropi krenuli iz Topole...Naime, Industrija mesa ‘’ Topola ‘’ je počela izvoz mesnih
Snimak sa mog rodjendana...07.09.2009 god....Ja sam onaj što svira bubnjeve...( čovek iz senke )...Prijatno slušanje...Pozz svima...
Urednik muzičkog fanzina ''Oprem dobro'' koji najduže neprekidno izlazi na ovim našim prostorima, (od septembra 1986, objavljeno 103 broja) dao je zanimljiv intervju za ''Priče sa Dexijem''...
Ali,
NISI - pesma sa DVD-a u pripremi
Pozdrav :)
D.
Milozvučne reči su ordenje kojim islužena vojska gubitnika samu sebe nagrađuje, dok još ne želi da zna za ishod svoga vojevanja.
Vojskovođe i redovi, kraljevi i podanici, oni prerano izbrisani iz knjige živih i oni tek upisani – svi bi da barem jednom osete slast tog znamenja koje prija, ali i navodi na stranputicu.
Za cenu se ne pita. Dok iz dana u dan ritualno prinose po jedan deo sebe na žrtvenik, veruju kako čine pravu stvar. Blještavilo tog znamenja ume da zavede, nahrani i opije čula nebrojenim vazdušastim oblicima.