Kad se oblaci bore i kise bole,
to se pupoljak muci
da na svetlo se izluci.
Kad radosno jutro tvoga oka
obasjava dan ovog gustog soka,
to vetrovi sto ga nose
obrve ti kose.
Kad ispisana rec
teg u dusu stvara
to telo od svetlosti se slama.
Kad stopala tvoja po vodi gaze
to senka kapi pocinje da mazi.
Kad ova cudna slika o tebi
ponekad u meni sedi
to pogled moj luta
jer skrenuo je s puta.
To vino sto ulazi na usta
tera da joj kazem osecanja pusta.
Pijanci oko mene lagano mi se smese
al ne znaju dusu da mi tese.
Ona ne zna da je ova dusa pusta,
da je prasina sada gusta,
da ne zna govoriti ni stihove stvoriti.
One ne zna,
kad gitara svira mene to u srce dira,
oci mi se sjaje ali nesto taje,
taje njenu krhku sliku sto ima odraza u mom liku.
Ona ne zna da kusati je slatko njeno telo glatko,
da pogled njen srce moje pije
a dosta mu nikad nije.
Iscekivanje i nadu ne podnosim
U moru Njihovih sklonosti da nam prave pogodnosticovek gubi dusu vapeci za resenjem njemu najboljim,da ne udari po dzepu i njemu napravi stetu.Covek se skoncetrise i pocne da mirise,ono malo stida izgubi iz vida,puni svoju potrosacku korpu da bi Nekome dao motku.Eto ta je motka ostrija i bludna jer je srbin siso s uma,pa daje svoje krvavo zaradjene pare da bi Neko znao sta je.Nece ovaj narod da se digne i srusi sve One silne sto stoje na vlasti,sto su skloni krasti.Uvek Njima malo bude sto srbina kude,pa smisljaju nove nacine i pogodne tlacine. Svaku bunu koju srbin rodi i iznjedri
Kada treba nekom srce dati
tesko je na tom putu stati.
Odmoriti se treba malo
jer mati nije bilo lako
ovom svetu tebe dati.
Stani malo sa tim pucem
pokusaj to drugim kljucem.
Ne znas stvore,
ima tvora sto ziveti mora
hrani se slikom tvojom,
pije te kao vodu.
Hej ti stvore od kristala
ovo nije sala,
zar ne osecas ovog tvora
sto svuko te do pola.
Tvor je pun zla
jer osto je bez tla.
Dobri stvore stani malo,
bez sa puta samo malo,
pravi mesta tvoru
Cesto se pitam ko su to dvoje?
Ko je taj sto po oblacima leti a nikako da sleti?
Ko je ta sto strci a nikako da potrci?
Ko su to dvoje?
Onaj sto svoja osecanja krije
i ona sto ih sije.
On sto ga srce zulja
dok ona nesto mulja.
Ma ko su to dvoje?
Cesto mislim kad skazaljke se spoje
da ostanemo samo nas dvoje.
Cesto mislim kad
Neko nemari za vreme,
neko nemari za sne
a ja nemarim za pse.
Ta je rasa malo cudna
ali nije mnogoljudna.
Taj stvor je nocna mora
al cuvati se mora.
U dvoristu kuce laje
da bi gazda znao sta je.
Pas je lice verno
ali covek lice bedno.
S uzicom se druzi ali se ne tuzi,
jer on je lice verno ali nikad bedno.
Kad mu kosku treba dati
ume signal repom slati.
Coveku je veran drug
jer drugom nema kud.
Cesto covek kuce biva
jer mu drustvo ne da mira.
Tesko