Početak studiranja je stresna promjena. Jako životna a istovremeno i usamljena. Porodica ljudi sličnih tebi koji svojim izdasima težaju vazduh koji dišeš. Sve se ovdje jako osjeća, dileme i male snage, jutra, bezumni trenuci. Nosiš svoj nesklad na ramenu kao pticu, hodaš gradom, upoznaješ prijatelje, onima najdražima pokloniš  pero, a on tebi svoje. Tako, što ih više imaš sve te manje zemlja drži. Hljeb jedeš i hraniš stav. Ovdje se i mišljenje osjeća jako. Proljeće igra pod ovim zaleđenim planinama. Prije par trenutaka sam se sjetio da sam u djetinjstvu volio gledati