Na kraju ove godine, koja je - uz ostalo - bila i sedamdeseta godišnjica (za Čehe, Slovake ali i sve druge) važne 1938., dajem prostor gostu-autoru Miroslavu Krleži. On je ljubazno donirao svoj esej o samoodređenju, napisan 1943. godine. Aktualan, sasvim. Dakle, evo što piše gospodin Krleža (tek neznatno skraćen):

Samoodređenje

O „Samoodređenju naroda

Protesti koji u Grčkoj traju već nekoliko dana imaju širi značaj, a i pouke koje bi se mogle ticati i drugih zemalja Evropske Unije, kao i zemalja u grčkom susjedstvu.

Iako je povod bilo ubojstvo jednog mladića, dugotrajnost i upornost grčkih protesta pokazuje da se radi o širem nezadovoljstvu općim stanjem u grčkom društvu i politici. Protesti su usmjereni protiv vlasti za koju mnogi u Grčkoj drže da je suviše arogantna, i da već dugo ne predstavlja narod. Grčka je u tom smislu možda samo radikalan - ali vjerojatno nije i jedini - slučaj. U njoj je već godinama vlast

Prošlotjedna posjeta ruskog predsjednika Dimitrija Medvedeva četirima latinsko-američkim zemljama: Peruu, Brazilu, Venecueli i Kubi - pokazuje namjere njegove zemlje da poveže „zemlje u usponu", a naročito one koje su skeptične prema Americi. To bi moglo voditi čak i stvaranju neke međunarodne organizacije u kojoj bi Rusija (sama  ili s Kinom i Indijom) imala vodeću ulogu.

Jedna od mogućnosti za takvo povezivanje najavljena je u spekulativnom izvještaju o svijetu u 2025., kojeg je nedavno objavio američki Nacionalni analitičko-obavještajni savjet (NIC). U tom se izvještaju

Nedavna najava novoizabranog američkog predsjednka Baracka Obame - da će odmah po polaganju zakletve (20. siječnja) početi proces zatvaranja internacijskog logora Guantanamo, te povlačenja američke vojske iz Iraka, otvara pitanje: je li „rat protiv terorizma" gotov?

 „Rat protiv terorizma" je bila glavna ideja na kojoj se temeljila američka vanjska i sigurnosna politika nakon 11. rujna 2001. Ona je omogućavala jednu vrstu povratka na stanje koje je vladalo u „Hladnom ratu" (1949-1989), i za koje se mislilo da je konačno napušteno padom Berlinskog zida, prije sada skoro

Piše mi jedan čitatelj ovih blogova da bi htio pročitati moju analizu razloga ovog zadnjeg vala kriminala u Hrvatskoj - pa evo da udovoljim. Pisao bih o tome i ranije, ali sam, nažalost, imao semestar pun obaveza, a i dovršavao sam američko izdanje svoje knjige („Yugoslavia - A State that Withered Away"), koje će se (napokon, nadam se) pojaviti u knjižarama u decembru - tako da ranije nisam stigao.

Po mom mišljenju, Hrvatska je (slično drugim zemljama post-socijalističkog Balkana, a dijelom i onima iz srednje Evrope) prekrivena mrežom organiziranog kriminala,

Današnja vijest - da je ruski predsjednik Dimitrij Medvedev poslao u parlamentarnu proceduru zakon kojim se mandat ruskog predsjednika produžuje sa četiri na šest godina - pokazuje (možda više od bilo čega drugog) namjere ruskog vladajućeg dvojca: da na vlasti ostanu dugo, dugo. Za taj prijedlog sam čuo na jednoj konferenciji u Nottinghamu, još u lipnju ove godine. Ugledni (i očigledno vrlo dobro obaviješteni i vrlo talentirani) kolega, profesor ruskih studija, rekao je da je Medvedevljevo predsjednikovanje Rusijom zapravo samo kratki (pa makar bio i četverogodišnji)

Milutin Baltić i DJ, Jan 2008

Kada ćemo (i hoćemo li) dočekati da neki „pripadnik manjine" (recimo Srbin u Hrvatskoj) postane predsjednik Republike (npr. Hrvatske)? Oni koji postavljaju to pitanje, zaboravljaju da je Hrvatska već jednom imala predsjednika (doduše: predsjednika kolektivnog Predsjedništva), koji

Karizmatičnost i relativna mladost Baracka Obame samo su neki od razloga za oduševljenje kojim je liberalna Amerika dočekala njegovu pobjedu. Zabrinutost zbog ekonomske i financijske krize također je imala utjecaja. Pažljiva analiza trendova podrške njegovoj kandidaturi pokazuje, naime, da je on učvrstio svoju premoć upravo u trenutku kad je javnost bila najviše zabrinuta zbog ekonomske (a time i svake druge) budućnosti Sjedinjenih Država. Treći je mogući razlog - osjećaj da se radi o "historijskom", a ne "običnom" izboru. Demokratski je kandidat probudio volju za glas(ov)anjem

Gospođa Marija (recimo da se zove tako, 45-godišnjakinja koja živi, recimo, u jednom slavonskom mjestu: ime i mjesto boravka izmijenjeni su zbog zaštite identiteta – no priča je istinita) na radnom je mjestu već više godina izložena eksplicitnim pritiscima sa seksualnom konotacijom. Budući da je osoba koja provodi te pritiske njen prvi nadređeni („šef“), u ovom slučaju radi se i o zloupotrebi položaja, a možda i o ucjenjivanju na temelju moći koju šef ima u odnosu na zaposlenicu. Prije mjesec dana, Marija se konačno odvažila prijaviti slučaj kao mobbing

Hapšenje Radovana Karadžića velika je šansa za (demokratsku) Srbiju – možda najveća koju je sebi stvorila u posljednje dvije decenije. Ona je nikako ne bi smjela propustiti.  

Prvo, tim hapšenjem sadašnja vlast u Srbiji na potpuno eksplicitan način potvrđuje da je voljna učiniti korak dalje u (sad već prilično dugotrajnom procesu) udaljavanja od tragične politike iz devedesetih, koja je zemlju vodila u izolaciju i koja je – u krajnjoj liniji – uzrokovala bolno nazadovanje u odnosu na druge u istočnoj Evropi. Radovan Karadžić je bio uteg na nogama srpske politike