B92 Blog

  Dnevničke bilješke, 6. dio

19. travnja 1999 (ponedjeljak)

Telefonski razgovor s Tomom. On misli da je bombardiranje bilo moralno opravdano, jer se nešto moralo učiniti da se zaustavi etničko čišćenje na Kosovu. Istodobno, kritizira način na koji je sve to izvedeno, a naročito Amerikance. Oni su, kaže, vojno potpuno inferiorni Englezima i mnogim drugima. „Dao bih se okladiti, kad sam čuo da je pao avion, da je taj avion američki". Isto se odnosi i na gađanje izbjegličke kolone. Tom kaže da je u golfskom ratu više Britanaca stradalo od „prijateljske vatre" koju su na njih ispaljivali Amerikanci, nego od Iračana. Britanci su, kaže, daleko oprezniji kad se radi upotrebi vatrenog oružja. Amerikanci su onakvi kakvi su na filmovima. Od Ramboa do Rambuilleta. Rekao bih: i nazad.

Javlja se i N. On sad radi za Haški sud. Kaže da je taj sud potpuno neorganiziran, i da ni najjednostavnije stvari nije moguće odraditi kako treba. Zvuči razočarano i - deziluzionirano, kao da žali što je pr

Dnevničke bilješke, 5. dio

8. travnja 1999 (četvrtak)

Prije četiri dana, 4. 4., u London je umro Vane Ivanović. Znao sam da je bolestan, ali me je ta vijest ipak nekako iznenadila i veoma rastužila. Poslao sam cvijeće i telegram. Dejan kaže da u zadnja dva tjedna nije bio pri svijesti, pa nije ni znao što se događa. Njegova se smrt poklapa s krajem Jugoslavije, kao što se i rođenje, nekako, poklapalo s njenim nastankom. Dobro se sjećam ručkova s njim. Bio je otvoren, duhovit, inspirativan, vrlo tolerantan. Bio mi je jako drag.

Bombardiranje Srbije se nastavlja, i nitko ne može reći kad će to prestati, ni koji su krajnji ciljevi. Milošević nije popustio, a ljudi i dalje stoje na mostovima u nadi da će zaustaviti daljnje napade. Golema sila izlila se na Srbiju i Crnu Goru. Ruše se mostovi, zgrade, kasarne, putevi, rafinerije, tvornice. Ljudi odlaze iz svojih domova u kolonama. Stvara se atmosfera u kojoj će kopnena ofanziva biti jedina moguća opcija. Događaji se antidatiraju. Što je

(Dnevničke bilješke, 4. dio)

27/28. marta 1999. (subota i nedjelja)

Jučer sam doletio u Zagreb. Lako je prilagoditi se. Odavdje sve izgleda nekako drukčije.

Četvrta noć bombardiranja. Sinoć jače, danas najjače. Srušen jedan američki avion. TV Beograd, koju gledam iz Samobora, izvještava o Miloševićevom susretu s delegacijom Ukrajine. John Simpson javlja iz Beograda, da je rušenje američkog aviona na beogradskoj televiziji bila tek peta ili šesta vijest. Svugdje drugdje je to vijest dana. BBC komentira da bi to rušenje moglo biti veliki poticaj Jugoslavenima, da se i dalje nastave odupirati. Ukrajinci, koji su posjetili Beograd, su možda tamo poslati u dogovoru s Clintonom, kao mogući posrednici.

Pričam s prijateljima u Zagrebu, koji su svi protiv bombardiranja. Moji prijatelji nikad nisu bili reprezentativni ni za jednu sredinu. Atmosfera turobna, ali slažemo se da je rat najgora opcija. C. je ogorčena na Račana i njegove izjave solidarnosti s Amerikom. „Konačno, konačno&quo

(Dnevničke bilješke, 3. dio)

Drugi dan napada na SR Jugoslaviju. Jučer je poginulo deset, a ranjeno 36 ljudi. Zračne uzbune bile su i jutros, i popodne, i cijelu noć - a noćas su se napadi obnovili. Sinoć je gađano 40 ciljeva, a mnogi su i pogođeni. Slike iz Srbije pokazuju da je pogođena tvornica Crvena zastava u Kragujevcu, aerodromi Batajnica i Danilovgrad, pa milicijska akademija u Novom Sadu, tvornica plastike u Prištini i dr.

Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose sa SAD, Britanijom, Njemačkom i Francuskom. Vuk Drašković je izjavio za BBC da se odnosi s Njemačkom prekidaju između ostalog i zato što je ovo treći put u ovom stoljeću da ona bombardira Srbiju, a s ostalima zato što su u istom kolu s Nijemcima. Rekao je da je Jugoslavija vrlo razočarana i iznenađena zbog toga kako su se svrstali njeni bivši ratni saveznici.

U Makedoniji, demonstracije oko 1,500 Srba i Makedonaca. Razbili su i zapalili nekoliko automobila koji su pripadali OESS-u (OSCE), a bacali su kamenje i molot

(Dnevničke bilješke, 2. dio)

NATO snage su iz zraka, s podmornica, i sa brodova danas počele bombardiranje ciljeva u SR Jugoslaviji. Napad je počeo u 7 navečer, a prvi val bombardiranja trajao je dva sata. Pogođeno je oko 20 ciljeva: Policijska akademija u Novom Sadu, aerodromi u Batajnici i Danilovgradu (Crna Gora), nekoliko kasarni oko Prištine, te neke oko Niša, kao i pogoni Crvene zastave u Kragujevcu. Drugi je val počeo oko ponoći i još traje (sada je 00.45). Jugoslavija je proglasila ratno stanje. Prošle je noći uhapšen Veran Matić, i zatvoren B92. Sad emitiraju samo državne agencije i stanice. Novinarima iz zemalja koje su članice NATO (uključujući i BBC-u) je omogućeno da se javljaju telefonom, ali ne i slikom. Dosad je u policiju privedeno 25 novinara, a jedan je i premlaćen. Zbog svega toga, ima malo slikovnih izvještaja, ali je potpuno jasno da je napad bio vrlo snažan.

Istodobno, televizija i radio ovdje objavljuju rasprave, iz kojih proizlazi da se većina javnosti u Britaniji pro

Sutra će biti točno deset godina od početka napada NATO-a na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju - prije svega na Srbiju. Vjerojatno svatko od nas ima neke uspomene na te dane i događaje. Možda je ovo dobra prilika da čujemo te uspomene i/ili da s ove desetogodišnje udaljenosti pokušamo analizirati sam sukob, njegove razloge i posljedice.

Da bih potakao to iznošenje privatnih uspomena ili analiza, danas objavljujem izvatke iz svog privatnog dnevnika iz 1999. godine. Nisam još siguran da li će to biti samo "jednodnevni eksperiment" ili ću ga nastaviti u sljedećih nekoliko mjeseci (ne, naravno, svakodnevno, jer se ni bilješke nisu radile svakodnevno) - to ovisi o interesu za temu. Svakako, objavit ću nekoliko "dnevničkih bilješki" (od dvadesetak koliko ih ima do kraja rata, tj. do sredine juna 1999.). U odnosu na rukopis, ovo što objavljujem je minimalno uređivano, više da bi se stilski popravile rečenice, nego da bi se nešto izbacilo. Izbačeni su detalji koji se tiču privatnih

Prije točno godinu dana (24. februara 2008.), na ovom sam mjestu objavio tekst pod naslovom „Rješenje za Kosovo". Danas ga objavljujem ponovno - taj isti tekst - želeći da se sada, u smirenijim okolnostima, ponovno povede rasprava o mogućim rješenjima problema koji mnogima izgleda kao da nema rješenja. Meni se, ipak, i danas (kao i prije godinu dana) čini da ga ima - i da je postizanje tog rješenja više nego ikad pitanje volje onih koji odlučuju u Beogradu, Prištini, Tirani i u međunarodnim organizacijama.

Nadam se da neće zvučati pretenciozno ako kažem da mi se čini da prijedlog i danas „drži vodu", te da ga ni u jednom bitnom elementu ne bih mijenjao. U posljednjih godinu dana, i u srpskoj i u kosovskoj i u međunarodnoj politici dogodile su se određene promjene koje bi mogle biti od pomoći za rješenje kosovskog problema - možda upravo na način kako je ovdje predloženo - kad bi se to htjelo.

U srpskoj politici, u ovih je godinu dana došlo do praktičnog sloma dviju važnih

Spomenik Kardelju u Ljubljani

Prije trideset godina, 10. februara 1979. u Ljubljani je umro Edvard Kardelj. Mlađim generacijama, to ime možda ne znači puno. No, u posljednje vrijeme, što pod utjecajem novih istraživanja o jugoslavenskoj povijesti (a naročito raspadu Jugoslavije), a što zbog pokušaja da se pronađe neka alternativa liberalno-kapitalističkom sistemu, interes za Kardelja u akademskim krugovima je donekle ponovno „oživio". Znam za dvojicu kolega, koji su se u posljednjih nekoliko godina ozbiljnije bavili Kardeljem, pa se njegovo ime sad ponovno pojavljuje u ozbiljnijim studijama.

Edvard Kardelj bio je važna ličnost jugoslavenske povijesti 20. stoljeća. Bio je glavni ideolog jugoslavenskog socijalističkog sistema, a nakon pada Aleksandra Rankovića (1966.) imao je moć koja se mogla usporediti samo s Titovom. Štoviše, u ustavnoj debati (od 1967.-1974.) njegove su ideje i politički manevri u mnogočemu „n

Na sutrašnji dan prije 30 godina (1. februara 1979.), ajatolah Homeini se vratio u Iran, a to je bio glavni simbolički događaj iranske (islamske) revolucije. Trideset godina kasnije, Iran ponovno postaje jedno od centralnih pitanja globalne politike. U američkim predsjedničkim izborima prošle godine, pitanje odnosa prema toj zemlji bilo je ono oko kojeg su se dvojica kandidata (Obama i McCain) najviše razlikovali. Prekjučerašnji britanski „Guardian" otkrio je i da je novi američki predsjednik već pripremio plan otopljavanja američko-iranskih odnosa, kojim bi se radikalno odmaklo od dosadašnje politike stalnih napetosti. Zašto je sve to važno? Zašto upravo Iran - i upravo sada - dolazi u središte američke vanjske politike?

Više je razloga za to.

Prvo, islamska je revolucija (započeta prije točno trideset godina) uspostavila dotad neviđeni tip političkog sistema - kojeg se može opisati kao dualizam s elementima demokracije i teokracije. Ideja da se „republika" može povezati s „islamom"

Slovensko (slovenačko) usporavanje procesa završavanja pregovora o članstvu Hrvatske u Evropskoj Uniji ima posljedice ne samo za stanje slovensko-hrvatskih odnosa, nego i za Srbiju, odnosno njenu poziciju u odnosu na Evropsku Uniju. To je usporavanje, naime, neočekivana šansa za Srbiju, koja bi ju mogla (ako to želi) iskoristiti za ubrzavanje svog putovanja prema članstvu u Evropskoj Uniji. Iako je Evropska Unija na početku 2009. ponešto marginalizirana u odnosu na početak 2008., isto se odnosi i na druge značajne političke igrače na Balkanu: Ameriku (koja prolazi kroz duboku ekonomsku krizu i neizvjesnu političku budućnost) i Rusiju (koja je ovom zadnjom - plinskom - krizom, izgubila neke simpatije u srpskoj i široj balkanskoj javnosti). Unatoč svemu, dakle, Evropa ostaje i dalje najboljom opcijom.

No, dosadašnje iskustvo s procesom proširivanja Evropske Unije govori da je jedan od glavnih razloga njene smanjene popularnosti u zemljama-kandidatima upravo u susjedskim svađama između zemalja koje su t