(Dnevničke bilješke, 4. dio)

27/28. marta 1999. (subota i nedjelja)

Jučer sam doletio u Zagreb. Lako je prilagoditi se. Odavdje sve izgleda nekako drukčije.

Četvrta noć bombardiranja. Sinoć jače, danas najjače. Srušen jedan američki avion. TV Beograd, koju gledam iz Samobora, izvještava o Miloševićevom susretu s delegacijom Ukrajine. John Simpson javlja iz Beograda, da je rušenje američkog aviona na beogradskoj televiziji bila tek peta ili šesta vijest. Svugdje drugdje je to vijest dana. BBC komentira da bi to rušenje moglo biti veliki poticaj

(Dnevničke bilješke, 3. dio)

Drugi dan napada na SR Jugoslaviju. Jučer je poginulo deset, a ranjeno 36 ljudi. Zračne uzbune bile su i jutros, i popodne, i cijelu noć - a noćas su se napadi obnovili. Sinoć je gađano 40 ciljeva, a mnogi su i pogođeni. Slike iz Srbije pokazuju da je pogođena tvornica Crvena zastava u Kragujevcu, aerodromi Batajnica i Danilovgrad, pa milicijska akademija u Novom Sadu, tvornica plastike u Prištini i dr.

Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose sa SAD, Britanijom, Njemačkom i Francuskom. Vuk Drašković je izjavio za BBC da se odnosi

Piše mi jedan čitatelj ovih blogova da bi htio pročitati moju analizu razloga ovog zadnjeg vala kriminala u Hrvatskoj - pa evo da udovoljim. Pisao bih o tome i ranije, ali sam, nažalost, imao semestar pun obaveza, a i dovršavao sam američko izdanje svoje knjige („Yugoslavia - A State that Withered Away"), koje će se (napokon, nadam se) pojaviti u knjižarama u decembru - tako da ranije nisam stigao.

Po mom mišljenju, Hrvatska je (slično drugim zemljama post-socijalističkog Balkana, a dijelom i onima iz srednje Evrope) prekrivena mrežom organiziranog kriminala,

Dnevničke bilješke, 5. dio

8. travnja 1999 (četvrtak)

Prije četiri dana, 4. 4., u London je umro Vane Ivanović. Znao sam da je bolestan, ali me je ta vijest ipak nekako iznenadila i veoma rastužila. Poslao sam cvijeće i telegram. Dejan kaže da u zadnja dva tjedna nije bio pri svijesti, pa nije ni znao što se događa. Njegova se smrt poklapa s krajem Jugoslavije, kao što se i rođenje, nekako, poklapalo s njenim nastankom. Dobro se sjećam ručkova s njim. Bio je otvoren, duhovit, inspirativan, vrlo tolerantan. Bio mi je jako drag.

Bombardiranje Srbije

Protesti koji u Grčkoj traju već nekoliko dana imaju širi značaj, a i pouke koje bi se mogle ticati i drugih zemalja Evropske Unije, kao i zemalja u grčkom susjedstvu.

Iako je povod bilo ubojstvo jednog mladića, dugotrajnost i upornost grčkih protesta pokazuje da se radi o širem nezadovoljstvu općim stanjem u grčkom društvu i politici. Protesti su usmjereni protiv vlasti za koju mnogi u Grčkoj drže da je suviše arogantna, i da već dugo ne predstavlja narod. Grčka je u tom smislu možda samo radikalan - ali vjerojatno nije i jedini - slučaj. U njoj je već godinama vlast

Nedavna najava novoizabranog američkog predsjednka Baracka Obame - da će odmah po polaganju zakletve (20. siječnja) početi proces zatvaranja internacijskog logora Guantanamo, te povlačenja američke vojske iz Iraka, otvara pitanje: je li „rat protiv terorizma" gotov?

 „Rat protiv terorizma" je bila glavna ideja na kojoj se temeljila američka vanjska i sigurnosna politika nakon 11. rujna 2001. Ona je omogućavala jednu vrstu povratka na stanje koje je vladalo u „Hladnom ratu" (1949-1989), i za koje se mislilo da je konačno napušteno padom Berlinskog zida, prije sada skoro

Ne bih htio zvučati previše pesimistično, ali – ne sviđa mi se ovo što se posljednjih nekoliko dana događa u Sandžaku. Malo-pomalo, Sandžak postaje krizno područje, i to upravo u trenutku kad se najavljuje nova konferencija o Kosovu, i kad u zraku stoji pitanje (kojeg nitko ne izgovara, ali ga ni ne zaboravlja): što bi eventualna nezavisnost Kosova mogla značiti za budućnost drugih zemalja u regiji - prije svega Makedonije i Bosne i Hercegovine.   

Uznemirenje u Sandžaku, bojim se, ima potencijal da stvori novo žarište krize unutar same Srbije, sada kad je Kosovo

Nedavno sam – baš na B92 – vidio vijest pod naslovom: “Britanija menja stav prema Kosovu”. Ne znam bi li se to moglo nazvati promjenom ili ne, ali, navodno, Britanija se sada protivi jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova, i inzistira na sporazumnom (ili barem: skoro pa sporazumnom) rješenju koje ne bi vodilo daljnjem zaoštravanju između (kako to službeni London sad zove) “Beograda” i “Prištine”.

Ne bih se iznenadio. Prvo, svaka normalna zemlja u ovako osjetljivim pitanjima preferira sporazum, i nastoji obeshrabriti one koji ne vode

U svom ranijem tekstu na ovom blogu, bio sam prilično pesimističan u pogledu posljedica koje bi eventualno priznavanje Kosova kao nezavisne države moglo imati za političke prilike u regiji, te šire – za samu Evropu.  

Nažalost, nisam manje pesimističan i kad se radi o posljedicama za unutrašnjepolitičke prilike u samoj Srbiji. Priznanje Kosova, naime, već je u ovih nekoliko dana toliko osnažilo poziciju srpskog nacionalizma, da je on gotovo automatski postao dominantni javni diskurs – kome će se i u budućnosti biti sve teže suprotstaviti. Srpski nacionalizam, koji

Prije nekoliko dana, Hrvatska je postala (nestalna) članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Radi se o zemlji u kojoj je sve do prije deset godina, UN imao izravnu upravljačku ulogu (u Istočnoj Slavoniji), te koja je i dalje (povremeno) objekt kritičkih izvještaja Haškog suda (ICTY). Ona je u Vijeće sigurnosti izabrana u konkurenciji s Češkom – koja je po svemu (prije svega po mirnom razdruživanju i uspješnoj tranziciji i konsolidaciji)  bila neka vrsta (pozitivnog) „antipoda“ zemljama nekadašnje Jugoslavije. Kako je Hrvatskoj to uspjelo?  

Glavni je razlog