e pa, čudni su putevi prirodnji... danas sam na poslu sreo jednog Izraelca, dobar momak, lep i nosi neke fine minđuše u ušima i ima plave, duboke i prozirne oči da se čoék mož u njih ogledati ká u planinsku rijeku, što bi rekó Njegoš...
taj momak je bio jedan od onih retkih preostalih ljudi na planeti nam dragoj izmrcvarenoj koje kad sretnete jednostavno znate da su neiskvareni i da u njima nema zlobre, sračunatosti, pozadinskih misli, lažne naklonosti, i čega sve ne, pokvarenjštine mnoge tako tipične za našu ljudsku sortu... dakle, jednostavno, tople i duboke oči što za sobom odaju blagu i prijatnu ličnost.





Samo se gomilaju vesti o udesima i nesrećama na putevima u Srbiji. Prvo vest o Dači Ikodinoviću, pa onda o ovim ljudima iz Danasa i Otpora, o čemu Ivan piše u Sećanju? Danas stravična
Dača Ikodinović i Deki Savić su mi drugari iz najranijeg detinjstva. išli smo zajedno u osnovnu i igrali smo rukomet za repku osnovne i uvek prolazili na gradsko gde bi nas po pravilu tukle školske ekipe koje su davale igrače u rukometnu školu Stari Grad. Dača i Deki su odmalena igrali vaterpolo u Partizanu i umeli bi da zabijaju golove sa pola terena na rukometnim tekmama. Deki Savić je uvek bio veći od sve dece za dve glave i kada bi se rukovao sa nekim, tom nekom bi posle još pola sata bridela ruka...
dok se prekodunavski Srbi muče da odrade posao i izbegnu godine nacionalsocijalističke vladavine, u Voši se oseća pun ukus savezničke pobede. razmišljam o tome kakve bi implikacije za Vošu bile ako Sile Osovine ipak dođu u Beogradu na vlast. 
ponovo sam sa grupom, ovog puta iz zagreba i slavonije.
KK Partizan igokea Beograd
možda balkan jeste prirodno stanište za stvaranje, razvoj i postojanje mržnje, ali je podjednako tako prirodno mesto na kojem nastaju najčudnije i uzvišene ljudske tragedije.
Nailazim na sajtu na puno malicioznih komentara upućenih na Novakovu adresu, zbog današnjeg performansa, i nekima se čudim premda uglavnom ne mogu da verujem koliko su naši ljudi kadri da budu maliciozni.
Prvi put sam
ne, ne dolazi nam 'rist u posetu, već preцednik dubija. ali, dubija u današnjem jerusalimu je daleko uticajnija i važnija ličnost nego momak od pre dve 'iljade godina koji je za sebe tvrdio da je sin, ni manje ni više neg' - božji?!
E pa, draga i drage braćo i sestre Srbi i Srpkinje, spremate l' se polakice u rat da pođete? Znate l' vi kako kletva veli?
