2008-02-11 03:55:07

Samo Novak!

Srđan Fuchs RSS / 11.02.2008. u 04:55

djokovicivanovic2zu8.jpgNailazim na sajtu na puno malicioznih komentara upućenih na Novakovu adresu, zbog današnjeg performansa, i nekima se čudim premda uglavnom ne mogu da verujem koliko su naši ljudi kadri da budu maliciozni.

Pre svega, je l' Novak možda nekakva mašina koja je opštezadužena od strane dušebrižne nacije da neprekidno bude perfektna? Ili je možda samo mladić koji je u postojbini autora rečenice iz Jankovog tatuaža pao u tešku groznicu, raskoljnjikovsko-miškinovsku groznicu, što ga na nemilosrdan način pretvara iz heroja u tragičnu žrtvu sopstvenih nastojanja?

 
2008-02-05 02:39:21

koalicioni partneri.

Srđan Fuchs RSS / 05.02.2008. u 03:39

mrak, srbija.svetlana_ceca_raznatovic.jpg

 
2008-01-23 20:16:20

Henrijev san u Beogradu posle 18 godina...

Srđan Fuchs RSS / 23.01.2008. u 21:16

Ophelia.jpgPrvi put sam Kejva i Sidse čuo neke davne 1988. Većina mojih drugara iz osnovne je slušala Bajagu, Čorbu, Magazin, i tektek bi se našla po koja normalna duša da je volela EKV, The Clash ili The Ramones. Ploča koju sam imao u rukama se zvala Kicking Against the Pricks. Na toj ploči nisu svirali Sidsi Sidsi i Kejv Kejv, svirali su obrade starijih bendova i muzičara, ali taj zvuk je toliko bio neobičan, jedinstven, psihodeličan i setan, da se činilo da je nastao baš od samih Sidsa. Uprkos svemu, prestao sam da imam trinaest godina tog davnog proleća. Kicking against the pricks ultimativno su označili za mene čin preokreta, čin odrastanja, svojevrsnu bar mitsvah, obred u kojem dete biva pogruženo u misterioznu psihodeliju postajanja čovekom. Moje interesovanje za školovanje srazmerno je počelo da opada. Domaće zadatke sam radio tek da neko ne posumnja da sam poludelo dete, ali moja sva pažnja postala je okrenuta trenucima posle nastave, ugodnim trenucima samoće kada nikog ne bi bilo kod kuće da me ometa u uživanju i snenom prepuštanju liri Kejvovoj i odanih njemu Sidsa...

 
2008-01-08 23:22:40

bog dolazi u jerusalim

Srđan Fuchs RSS / 09.01.2008. u 00:22

bush_wall.jpgne, ne dolazi nam 'rist u posetu, već preцednik dubija. ali, dubija u današnjem jerusalimu je daleko uticajnija i važnija ličnost nego momak od pre dve 'iljade godina koji je za sebe tvrdio da je sin, ni manje ni više neg' - božji?!

prigodom posete uvaženog gosta, ako ne bogu ravnog onda sasvim barem podjednako važnog a ako ne i sa većim ingerencijama u realnom životu pa samim tim i važnijeg [još ako uzmemo u obzir da je bog u najvećoj meri ljuцka iz-misal, dubija mu ondak definitivno dođe kao važnija ličnos' od boga] gosta; dubijini domaćini su pali u pravu mahnitost od paranoje da boga tojest dubiju zaštite tako da mu ni trepavica sa oketa ne zanedostaje.

 
2007-12-13 13:56:48

der steppenwolf

Srđan Fuchs RSS / 13.12.2007. u 14:56

120px-Wolf2.jpgu ovom trenutku sam glava porodice, iako sam najmlađi u njoj, ali način na koji se odigrala tragedija postavio me je na takvo mesto.

što se tragedije tiče, vratiću se na trenutak pred kraj osamdesetih, i napred kroz godine. moj postradali brat, rođen 1968. godine, bio je umetnik po talentu i inspiraciji. 1988. godine se zaposlio kao asistent kamermana u filmskoj ekipi rajka grlića, uglednog jugoslovenskog reditelja. naredne dve godine je radio u filmu, te se upisao na akademiju FDU, na katedru za kameru. iste godine kada se upisao na akademiju, postao je blizak mlađim ljudima iz Demokratske stranke, iz kruga Dragoljuba Mićunovića i počivšeg Zorana Đinđića. naredne, 1991. godine, primljen je na konkursu za honorarnog, a potom i profesionalnog snimatelja TV Beograd. iste godine su počeli ratni sukobi na prostorima YU, dok je moj brat pobedio na konkursu agencija newsweek i AFP, te otišao kao njihov fotograf i snimatelj na stratišta YU sukoba, uz izvanredna primanja za standard tadašnje zemlje, i prilično mladalački nepromišljeno, uzev u obzir da je uz sebe već imao novorođenu kćer i mladu suprugu...

 
2007-12-10 03:29:44

blog na utisku nedelje

Srđan Fuchs RSS / 10.12.2007. u 04:29

današnji utisak je bio skroz obojen prisustvom bloga ovoga, pored toga što je bio prava poslastica za raznorazne fanove novinarskog posla (a na neki način može i blog, baš se videlo, biti uključen u ovaj posao).

čak je i jedan kolega bloger bio gost, uz dvoje medijskih superstarova.

utisak nedelje je, naravno, bila banditerija iz aranđelovca. ali, super je bilo što su nam ljiljanu (smajlijević ;) ), smernu ljiki, pogodile neke stvari koje su se ovde dešavale, konkretno, ona Biljanina SRB ;) tema sa onim drugarima na fotomontažama. tako nam je ljiljana nazvala Biljanu, pazite - mazinom mazom Evrope.

 
2007-12-04 17:11:20

Serbian Warriors

Srđan Fuchs RSS / 04.12.2007. u 18:11

lazar.jpgE pa, draga i drage braćo i sestre Srbi i Srpkinje, spremate l' se polakice u rat da pođete? Znate l' vi kako kletva veli?

Veli: "Ko je Srbin i srpskoga roda,
i od srpske krvi i koljena,
a ne doš'o u boj na Kosovo,
ne imao od srca poroda,
ni muškog ni djevojačkog!
Od ruke mu ništa ne rodilo,
rujno vino ni pšenica bjelica!
Rđom kap'o dok mu je koljena!"

Ako do sada niste imali neki preterani smisao u životu, od sada bi trebalo da ga steknete: rađajte sinove i šaljite u vojsku, jer je to super nešto! Nema veze što će vaša deca morati da idu da ginu da zaštite tuđa dupeta, da prosti ovaj fin narod ovde, ali to je super nešto, nije na vama da razmišljate, ima ko da misli umesto vas, a vi samo naštancujte sinove pa da idu da ginu za otadžbinu: za našu svetu crkvu, svetu zemlju srpsku, svetog kneza Lazu, svete oce Amfilohija, Irineja, Artemija, Pahomija, i tako, razne još neke gotiva svete oce, svetog Deda Vladiku Nikolaja, svetog prepodobnog Voju Koštunicu, svetog Bokija Lepog - rađajte sinove pak šaljite na vojsku, braćo moja i sestre, Srbija se umirit' ne može...

... e da, i Peđa Queer ono dete što je donirao da šalje u vojsku, a ne tu nešto mnogo da se razmišlja. ;)

 

 
2007-11-21 19:16:43

Urrgh!

Srđan Fuchs RSS / 21.11.2007. u 20:16

Taman kada pomislim da ne postoji ništa u zemlji Srbiji što me može izvesti iz takta i narušiti moje osećanje smirenosti, uvek se pojavi neka nova nota arogancije i meta[/delta?]racionalnog bezobrazluka ispoljenog od strane osoblja koje predvodi ovu zemlju.

 
2007-10-23 06:00:55

delo umetnosti u eri mehaničke reprodukcije

Srđan Fuchs RSS / 23.10.2007. u 07:00

svašta može da se piše na temu istorije, teologije, pa i hibridne sfere istorije religije, a da to ne bude nužno propoved ili širenje nihilističnih i poražavajućih za inteligibilno biće ideja o realnosti i egzistenciji; pa nipošto ne ni nadvečno recikliranje priča o partizanima, nemcima, ustašama, četnicima, kaubojcima, ili indijancima i konkvistadorima.

 

- Ja bih ovde samo dodao: Srbiji u kojoj sam se ja rodio. Srbiji bih dao prednost po pitanju duha građanskog života, Bosni zbog društva i opuštenog života, rahatluka, Egiptu zbog drevne civilizacije. I Beograd i Sarajevo su moji gradovi. Kada sam u Sarajevu imam potrebu da dođem u Beograd, a kada sam u Beogradu vuče me Sarajevo. Čovek je društveno biće, potrebno mu je nešto što je mahalskog tipa, ali i ono nemahalskog. Kada smislim nešto na početku Knez Mihajlove, to i domislim do Tadeuša Košćuškog. U Sarajevu za to nema šanse, jer te na svakom koraku zaustavljaju u stilu: "Đe si ba, šta ima, hajd' na kafu."

muhamed.gif

Neki nemir kod nas na jugu zemlje udario. Musliman na muslimana se namerio, nije jasno šta je. Jedni kažu, kriv je Beograd; drugi, krivi smo sami. U prominentnost javnosti, tako, da objasne šta ja po sredi sa tim nemirom, stigli su i razni muslimanski lideri. Moju pažnju okupirao je Muhamed Jusufspahić, imam beogradske Bajrakli džamije. Muhamed Jusufspale je čovek u svojim poznim tridesetim godinama, rođeni Beograđanin, Dorčolac po inspiraciji ;). Kao što znamo, Dorčol ima izuzetno živopisnu istoriju. Po njemu su hodili narodi i narodi, i kada nije predstavljao hranu topovima zaraćenih strana, ponosno je živeo kao mesto dodira specifičnih civilizacionih krugova, ovog naše evropejanske Voše i tog vaše orijentalne Šumadije. ;) Izranjao bi Dorćol katkad pod balastom prečestih razaranja kao poprište uzavrele beogradske čaršijske kafanske kulture; mesto gde su Jevreji trgovali i filozofirali, razni karavani donosili kitnjaste tkanine po poslednjim modnim trendovima iz Beča i Pešte ili ćilime iz Stambola i Arabije, a Srbi pili do poznih noćnih časova u eminentnim kafanama, misleći poetski o prolaznosti života, ali i o drugim problemima, tražeći njihova razrešenja u dnu čaše gde često, poput DIS-a, bivahu ostavljani bez odgovora.

 

Srđan Fuchs

Srđan Fuchs
Datum rоđenja:  20.09.1975 Pol:  Muški Član od:  17.07.2006 VIP izbora:  136 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana