pre svega, izvinjavam se što štancam toliko tema jednu za drugom, ali naišao sam na ove prelepe misli od lepih ljudi, pa je mislim okej da budu ovekovečene, a i za ljude iz Rasejanja koji možda nemaju toliko vremena da prate našu štampu (i ono što mogu je, pretežno, odlika bede u kojoj naš nesrećni prostor prebiva - beda, no možda vodeća u zaslugama što na našim prostorima obitavaju i postoje ovakvi brilijanti duha).

 

Nisam Jugosloven. Srbinče sum, što bi rekli moji drugari Makosi, iz zezanja. Rođen sam u Srbiji, žena mi je Srpkinja i deca su mi Srpčad. Vaspitavan sam sa svešću o pripadnosti državi Srbiji i srpskom nacionalnom korpusu (ovo je išlo do te mere daleko da sam se pokačio sa rođenim dedom, kada sam odlazio u Izrael, oko toga što idem da služim pod drugom zastavom, u tuđoj zemlji). Poštovao sam Jugu kao neku uopštenu državu svih naroda, ali nije mi bila sada ne znam koliko prevashodno bitna. Bitnije mi je bilo to što sam svoj identitet shvatao kao srpski. Mi smo bili generacija koja je, nekako, bila najmlađa svesna u momentu kada se na Jugu sručila olovna zavesa. Nedavno sam pričao jednoj mladoj prijateljici iz Rijeke, Hrvatici, kako smo, tog dana kada je došlo do sukoba u Pakračkoj dolini - beše li avgust 1991.?; mi sedeli, celo društvo iz gimnazije, u stanu s pogledom na hercegnovsku uvalu. S mora je dolazilo, doslovce, crnilo i oluja se nadvila nad taj dan, nad vesti s crnogorskog državnog radija, nad Gdanjsk 80-e i Azru na gramofonu u pozadini, nad našu zemlju i na naše živote. Osećali smo da je taj mrak koji je s jugom došao tog dana - nalik na crna nevremena koje Riječani i Kvarner poznaju; na neodređen način došao da zauvek ostane u našim životima.

 
2018-12-28 20:16:14
Astronomija| Društvo| In memoriam| Kultura| Ljubav

Upokojio se Amos Oz

Srđan Fuchs RSS / 28.12.2018. u 21:16

Strašan, veliki, nesaglediv i bespovratan gubitak za Mirovni Izrailj.

beta-dan-balilty-1024x576.jpg 

 

 

28270812658d272818b833748462209_v4_big.jpg

 

Evo, osvežiše braća Grcite Rabi Jeshuinu grobnicu.

 

Rabi Serge, dužan sam obilazak. Kada naidješ jednom u iljadu godina kada ovi rade, a i mom drugu, princu Peri sam dužan.

 

 

размишљам ето тако, гледам неке људе из СЛО и ХРВ, ЦГ и МАК, БиХ, како су се одрекли Србије из Страха, и гледам, генерално, Србе на Западу, који су се разочарали у нас и постали хладне,  дистанциране бичерке, натриповане да су нешто друго, што услед Милошевића, што Тадића, што тренутачне угробљујуће Земљу власти, па се питам - how weak one should be in order to deny his or her own identity. dajder, да претресемо зашто смо почели да мрзимо то што јесмо?

 

 

Drugari, izdokonao sam, ođe u pustinju, jednu ideju, pa ću putovati da je predstavim, narednih meseci. Zanima me šta vi mislite o tome: World Serbian Congress.

 

 
 
2008-03-15 09:19:13

klopka - kazamat srbija

Srđan Fuchs RSS / 15.03.2008. u 10:19

0710_klopka.jpgmožda balkan jeste prirodno stanište za stvaranje, razvoj i postojanje mržnje, ali je podjednako tako prirodno mesto na kojem nastaju najčudnije i uzvišene ljudske tragedije.

klopka je fiktivni prostor duha, slika iz moderne balkanske zemlje, kazamata srbije. u toj fikciji jedan mladi roditeljski par biva pogođen strašnim udesom - njihovo dete oboli od retke srčane bolesti i na pragu je smrti. jedini način da dečak ostane u životu jeste da mu na srcu bude izvedena operacija. operaciju te vrste rade samo u berlinu, naravno za novac, za veliku sumu novca koju jedan običan roditeljski par, nastanjen trajno u kazamatu srbiji, može samo u snu da priušti sebi i svom obolelom detetu.

 

Iako se protivrečnim izveštajima Turnera i Šefera ne može pokloniti potpuno poverenje, neke činjenice ipak nisu sporne. Opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova Feliks Bencler (Felix Benzler), kao što je već napomenuto, urgirao je još u avgustu deportaciju svih Jevreja. Pošto su jevrejski muškarci streljani odlučeno je krajem oktobra na jednom sastanku, na kome je učestvovao Fridrih Zur (Friedrich Suhr), jedan od Ajhmanovih predstavnika iz Berlina, da žene i deca budu internirani i deportovani u jedan "sabirni logor na istoku" čim to bude tehnički moguće. U decembru je Bencler ponovio svoj zahtev da Jevreji budu što pre deportovani, a pominjalo se naredno proleće kao najraniji mogući termin. Posle Šeferovog dolaska, Bencler je od njega takođe zahtevao da ubrza deportaciju Jevreja iz logora Sajmište u Rumuniju. Naime, i za Šefera i za Benclera, ovaj jevrejski logor sa svojim komplikovanim procedurama, smešten na teritoriji Hrvatske, sa snabdevanjem iz Srbije, čiji su čuvari spolja bili pripadnici Ordnungspolizei, dok se unutra nalazio pod upravom Sipo, predstavljao je "isuviše veliki teret". Nijedna instanca nemačkih okupacionih vlasti nije želela produženo postojanje Judenlagera. Na konferenciji u Vanzeu 20. januara 1942., Hajdrih je objavio svoju nameru da sprovede deportaciju sa zapada na istok. To je značilo da se Srbija neće rešiti svojih Jevreja njihovim deportovanjem u neposrednoj budućnosti, a Hajdrih je mogao da predvidi nove žalbe zbog ovog novog odlaganja. Istovremeno, u Hajdrihovoj Sipo-garaži dovršavana je gradnja posebnih kamiona-dušegupki namenjenih ubijanju jevrejskih žena i dece pošto bi njihovo streljanje bio isuviše nezgodan posao.

 

Toranjstari.jpgevo, navršava se uskoro deset godina. u tih deset godina štošta se izdešavalo, а život se pomerio sa mrtve tačke i lagano počeo da napušta domen zatočenosti u jednom te istom danu što se neprekidno iznova odigravaо, i uvek sa svojim neizmenjenim, vlažnosivim, tmastim, socrealstičnim zbornikom pravila. Srbija, mothafoo Nineteen Ninety Nine.

Stari Toranj je za mene lično značio mnogo toga. on je, od kada znam za sebe, ograničavao liniju horizonta i uvek je bio tu negde kada bismo kretali u svoje neumorne hajke po Rakovičkoj Šumi (actually, pre epohe komunizma znanoj kao Manastirskoj, nakon te epohe kao miljakovačkoj, i nakon svega, ćutke, skriveno iza mnogih imena i lutanja, opšteproslavljenoj kao Дарквуд).

 

 

Evo, sedim na nekoj kool terasici pokraj Sionske gore, gde volim da cugam i kuckam, dok idu dani i dok ne sakupim kintu za svoju Српску кахвану, a vidim spalo slovo na nekada slavnom Potpalublju na Doksa, Filipa, Elisa i Nikoloa, reko'ajde malo da se ulogujem dok me ne šutnu odavde. 

Elem, Srbija se smara predizbornom groznicom, Žuti se opet animirali da brejnvošinguju po starom običaju, Crnocrveni su izgubili ljudske živote u Libiji, živote naših jadnih diplomatskih radnika, usled sopstvene nesposobnosti i nepismenosti da upravljaju tako dragocenom tvari kakva je Država. Ameri se drndaju na Ruse, Rusi su ušli u vojnu avanturu iz koje se mogu izvući jedino ako potegnu iz atomskog štoljpija i pretvore lahko svet u olovnu pečurku, Ameri pičke podržavaju iz nekog razloga beslovesni saudijski režim s njegovim nastojanjima da svet pretvori u Novo Globalno Hitech Srednjevekovlje. Sisa Krstić banuje mnoštvo mladih i kvalitetnih umova. Ali nisam hteo o sisama.

 

Srđan Fuchs

Srđan Fuchs
Datum rоđenja:  20.09.1975 Pol:  Muški Član od:  17.07.2006 VIP izbora:  136 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana