Blogovci, upoznajte Danielu Tamaš iz NS-centra za Autizam. Daniela je jedan odličan lik koji u nikakvoj srbijetini (i ovo "nikakvoj" napominjem bez ikakvih političkih konotacija već kao nešto što je fakat, prema tome mojne se tripuju neke mrge nešto, oke?) radi posao na nivou nekakvog vašingtona. stvarno je odličan lik, nešto poput Noleta u tenisu - ne zaslužujemo je/ga, a imamo je/ga. svecko, a naše.
uzgred, pre neg' obnarodujem,
da ka'em da nisam našao neki srpski logo sa artom dece autista tako da stavljam hebrew-anski, al' svejedno, ista planeta, ista deca, isti retki požrtvovani i plemeniti ljudi. ljudice, tojest, ljudine.
Poštovani,
Rukovodilac organizacione jedinice
za tretman osoba sa autizmom
ŠOSO "Milan Petrović"
Milan Nikolić, sociolog, kaže da ono što zna, ali ne bi mogao da dokaže na sudu, jeste da postoji interesna koalicija koja je za smenu Tadića. On podseća da najbogatiji ljudi iz Kluba privrednika nisu plaćali poreze u zemlji i da su naterani na to. Prilično su se zadužili, a banke neće da im daju pare kao ranije, kredite nisu vraćali, a sada prosto hoće da dođu do svežeg kapitala. Tu je NBS, koja sada možda dobija neiskusnu administraciju. „To je dobro orkestrirana akcija tajkuna i belih listića, ali oni ne žele da se zadrže samo na smeni predsednika, već žele drugačiji DS. Zato unutrašnjim snagama treba dati vetar, plus medijska hajka. Žele da se stranka razbije i rasparča, da je Pajtić preuzme u Vojvodini a da ostalo uzme Đilas. Tadić jeste napravio dosta grešaka i gluposti, on će to da plati, a neki hoće da ga zatuku u prašinu. Ima i nekih sitnih malih interesa u stranci, da se ne otkriju neke stvari. Do te mere se ide u tom pravcu da mislim da je ugrožen i život Tadića. Ima tu i stranog elementa. Svi oni su zainteresovani da se stranka uništi.”
interesting development, in deed.
it's not nice to be fake.
Postoje momenti u ovom našem gradu kada se u gradu misteriozno otvore portali svetova i kultura i kada grad postane jedva velika i posvemašnja planetarna - Pachanga, жураја kolokvijalno.
Nedavno su nam bili drugari iz Hrvatske, naseljeni sada u Rijeci, inače rodom iz Zapadne Slavonije, iz dela koji je razoren bio ratnim sukobom. Nisu nikada bili u Srbiji, i o Srbima su se borili da ne misle onako kako im je okruženje nalagalo: kao o zlim ubistvenim četnicima koji haraju iza ugla spremni da ih pojedu i raščereče. Moji drugari pripadaju onoj generaciji koja je bila dovoljno stara da se rodi u Jugoslaviji, ali previše mlada da bi shvatila ratnu stihiju što im umalo nije razorila živote a jeste razorila okvire društva u kojem su otpočeli svoje mlade živote.
Tek, kada su sišli s druma, s ovu stranu Zapadne Civilizacije i Sveta, uprkos napetosti i uzbuđenim iščekivanjima da se dogodi najgore kada upadnu u ruke ovog genocidnog Naroda, drugari su našli nešto sasvim drugo - opušteni, srednjeevropski gradić, s prelepim ženama i nasmešenim momcima, grad dobroćudnih i pitomih ljudi, spremnih i ornih uvek za Pachangu.
s obzirom na znatnu masu nepoznavanja, straha, predrasude u vezi s izrom - ja lično samo vidim u tome matriks straha i hejta građen kroz godine komunističke kulture manipulacije ex-YU, al' o tom potom, samo da prenesem delić oktobarske atmosfere u izri, koja "stoprocentno, sigurno, provereno, gotovastvar" ide u rat protiv irana koliko do kraja oktobra.
сећам се, када смо доперјали у изру, тамо, јуна 1999. (мада сам ја већ увелико био шуњалица овде још далеке и бистибојсне, саботажне 1995.), да су нама, избеглицама из демократском америком бомбардоване србије приредили дочек у прес-клубу аеродрома, и да је ту један од представника наше емиграције, данас виђени припадник јеврејске заједнице у србији одржао говор, који смо склепали успут у авиону. у суштини, тамо смо, с врата неба, накрпили одлазећег премијера, бибија нетанјахуа, због тога што је прихватио албанске избеглице, а нас, српске јевреје је истретирао као грађане друге класе. биби је отишао с тог шоуа за медије црвен и бесан као рис, успут рекавши "склоните ми овог малог милошевића", отишавши демонстративно са сцене у заборав.
Bio je jedan lik ovde, jedna jako jako drago osoba, nekakva Jugoslava, mislim da je bio nik Yugaya. To je jedna superdraga žena, ošla iz nekakve Bačke, po belom svetu pa se skrasila po Pešti nekakvoj. Super je drag jedan lik. Uglavnom smorila se ovde po blogu i ne javlja se više.
ne pamtim da je neko ovoliko moćno opleo po razbojnicima...
Bivša supruga Danila Kiša zabranila vlastima da zloupotrebe njegovo ime
Teatrolog Mirjana Miočinović, bivša supruga Danila Kiša, uputila je zahtev vlastima Subotice da se „bespogovorno povuče odluka“ kojom se piscu posthumno dodeljuje zvanje počasnog građanina tog grada.
Čapri: edi_va + serge
Yoav Shamir je režiser dokumentarnog filma koji prikazuje mlade Izraelce, muškarce kao i žene, koji posle odsluženog vojnog roka od tri godine, većinom provedenog u kriznim regionima, odlučuju - da za vojni rok odsluženu platu od 15 hiljada ILS (2680.79 EUR) - potroše na put u Indiju. Tamo taj novac investiraju u sve moguće vrste opijata. Većina njih je u neprestanom tripu. Slavi se od jutra do mraka, iz dana u dan.