U petak, filmom Persepolis, otvara se treca po redu Slobodna Zona, jedinstven festival angazovanog filma. Ideja je originalna i dobra, odabrati dokumentarne, igrane i aniomirane filmove, prema kvalitetu ali i stavu koji zauzimaju njihovi autori.
Divni Misa Radivojevic, snimio je novi film. Misa je jedno zlato. Iskren, talentovan, lep i pametan. Takav mu je i film.
Izuzetno sam srecna sto, kao jedna od clanica zirija, mogu da objavim da je ovogodisnja dobitnica ugledne nagrade iz fonda Maja Marsicevic - Tasic, novinarka i urednica Lila Radonjic.
"Mirjana Karanovic, prvakinja Jugoslovenskog Dramskog Pozorista, jedna od nasih najvecih glumica, dobitnica znacajnih domacih i medjunarodnih priznanja za svoj izuzetan doprinos pozoristu
U novinama koje uporno vode placenu kampanju protiv ljudi koji zahtevaju razjasnjenje politicke pozadine ubistva premijera Djindjica, ovih dana citam da je egzekutor naredjenja da se likvidira Zoran Djindjic i izazove drzavni udar u Srbiji - Milorad Ulemek, zapravo jedan blag, posten i velikodusan covek, koji finansira izgradnju crkava i pomaze deci i bolesnima.
Za crkve ne sumnjam, izgradnja sklonista za lica sa internacionalnih poternica - kosta nesto, cak i ova najbogatija religijska grupacija ne moze samostalno da izvede ni jednu od komplikovnih operacija, kao
Uz saglasnost autora, objavljujem u celosti otvoreno pismo koje je Jona Tibor, gradjanin Republike Srbije, uputio Ministru spoljnih poslova Jeremic Vuku.
Pitanje za gospodina Ministra inostranih poslova Vuka Jeremica. Ili dva.
Postovani gospodine Ministre,
u nadi da ce te mi oprostit sto Vam u svoj svojoj dokonosti i konsekvetnoj dokolici oduzimam dragoceno vreme oseticu se slobodan
Svi me pitaju, da li ću nešto da odgovorim. I da bih "morala" i da je "strašno", pa "kako to može" i "sram ih bilo".
U poslednjem broju nedeljnika Vreme, medju pismima citalaca, Nebojsa Krstic iz kabineta predsednika Srbije, objavio jedno interesantno iako lapidarno razmisljanje. "Tekst Teofila Pančića na vrlo precizan način dijagnostifikuje jednu od bolesti koje nam je donela digitalna revolucija." pise Nebojsa. "Blogovština, veb-komentari, forumi, cyber pisma čitalaca i ostale novotarije jesu deo dnevne ponude koja postaje zabava mnogih koji žele da se i njihov glas čuje. Međutim, potreba anonimnog pojedinca da "objasni svoje viđenje sveta & vremena" možda jeste zarazno oboljenje ali svakako nije najteži simptom ove boljke. (Na koncu, ako mogućnost postoji, svako ima pravo da je koristi, zar ne?) Čak ni skrivanje iza pseudonima nije najgora stvar. Ono što je tu zaista zastrašujuće jeste pojava (naročito izražena na najizvikanijim veb-adresama) organizovane harange na neistomišljenike. Tu se mogu sresti desetine zabrađenih autora koji, po dogovoru, sistematski obrađuju pojedinca služeci se najružnijim izmišljotinama, poluistinama i falsifikatima. Džaba vam je da se branite, objašnjavate i ispravljate, maskirani gang će vas šutirati i gaziti u mračnom tunelu bloga, sve vrišteći i kezeći se. Ne veruje ko nije osetio na svojoj koži. » zavrsava svoj kratak i jezgrovit nastup savetnik za medije predsednika Tadica.Jednu svetski izuzetno rasprostranjenu medijsku pojavu, kojom ozbiljno interesuje stotine miliona ljudi sirom planete, ukljucujuci i filozofe, umetnike, ekonomiste i ozbiljne predsednike ozbiljnih drzava, Nebojsa jednostavno diskvalifikuje kao « bolest ». Ovo je svakako neobican pristup temi, posebno kada dolazi od strane drzavnog funkcionera placenog da se strucno bavi medijima i reklo bi se jedna dosta pausalna i zbunjuuca procena, koja kao da ne govori previse o problemu samom, koliko o ozbiljnosti pristupa samog autora. Ali, i to je legitimno. Niko, pa ni drzavni sluzbenik, nije zakonom obavezan da impresionira inteligencijom, kada odluci da se oglasi u javnosti.