Armida

Lud je grad taj Berlin. Glavna ulica se zove Unter den linden. Pod lipama. Umjesto Getea ili Direra, Fridriha II ili Bizmarka, umjesto Kanta ili mog favorita Baha, glavna ulica je ponijela ime tamo nekih lipa. Koje i dalje ponosno stoje i mirišu. I cekaju našeg Mugija. Da ih posijece. Kao što je Katalonac, mag operske režije Kaiksto Bieito, isjekao Armidu, poznatu

Mir Božji Hristos se rodi. (Po)rodiše se i izbori. Hvala Vladi Crne Gore. I za mir, i za Isusa i za izbore. Mir nam je sačuvala kad je bilo najteže, Isusa priznala još onog dana kad je petokraku nazvala crvenom žabom, dok za izbore joj i ne treba mnogo zahvaljivati. Ona ih raspisuje samo kada joj je rezultat unaprijed poznat. Zato Cedem i Cesid ne moraju raditi ispitivanje javnog mnjenja. Naši dobijaju - BEZ DILEME.

Kada mi je, moj omiljeni bloger i clan moje VIP liste, nezavisni i slobodoumni borac za demokratiju i slobodu (valjda samo u Srbiji), podmetnuo u nekoj polemici na blogu drogu, kako bi odbranio lik i delo velikog nam vodje, bio sam iskreno zatecen. Mislio sam covjeku se omaklo. Nije dobro procitao. Istovremeno, javljaju mi neke njegove kolege da je to svjesno ucinio jer, kako mi kazu, "kopa nogama i rukama kod Mila da udje u kabinet"! Ja ni tada nijesam vjerovao. Zasto bi mu bilo vazno da na mom blogu kupi poene za Milesov kabinet!? Odbacim sugestiju kao zlobni komentar zavidljivog kolege. Ali,

Ovako smršao, nevjerovatno liči na likove iz „Alan Forda“, kultnog stripa moje generacije. Oči, crte lica, nešto u pogledu – baš kao likovi, i to ne glavni, iz legendarnog stripa o prevarantima, mitomanima i tajnim agentima. O grupi nazvanoj TNT. Naravno, ovaj strip je rađen na rubu – i preko ruba – karikature, pa činjenica da neko tako liči na Bankerove

Čudan naslov za temu intelektualnog angažmana. Preuzeo sam ga od čuvenog Edvarda Saida, Palestinca hrišćanske vjere, predavača sa Kolumbije, koji je u Londonu, u sklopu „Ritovih predavanaja“, 1993., govorio kako su današnjim intelektualcima „izvađeni zubi“ i kako se njihov zadatak sveo na „proizvodnju pristanka“. A intelektualac bi trebao, rekao je tada Said, biti „posebno biće, neko ko govori istinu, hrabar i gnjevan pojedinac, za kojeg nijedna ovosvjetska sila nije previše krupna ili zastrašujuća da je on ne bi podvrgao kritici i nemilosrdno pozivao na odgovornost“.

da nam živi, živi, Filip

Srednja generacija se sigurno sjeća velikog makedonskog filma Stoleta Popova “Srećna nova 1949”, sjajne umjetničke anticipacije novog totalitarizma i zla koji će prekriti balkanski region samo par godina kasnije. A o tim počecima 90’tih, ovih dana, nakon predsjedničkih izbora u MNE, govori i Mark

Slažem se s Koštunicom, a tek sa Tadićem, da je srpski plivač američkog državljanstva izložen nepravednim i ničim zasluženim sankcijama u Holandiji. Ne čudi od zemlje „lala“ kada zarad njenih takodje nepravednih sankcija Srbija nije u januaru mogla da potpiše Sporazum o stabilizaciji i predruživanju sa EU. Tada nijesu imali razumijevanja

Kao što naslov kaže, bez komentara (sam). Radi pojašnjenja par riječi: ispod ćete naći dva teksta koja su dan za danom, proteklog vikenda, objavljeni u "Vijestima". Članci su publikovani kako priliči materiji koju obrađuju u crnoj hronici. Glavni akter je Nenad Otašević, kako ćete pročitati u tekstovima, sudija Osnovnog suda u PG, poznat široj javnosti kao sudija koji je određen da vodi naš slučaj protiv M.Đukanovića u kojem on potražuje milion eura.

Komentare i zaključke prepuštam vama.

(topografija: selo Rogami, koje se pominje u tekstovima

Neću o vama jer ste vi zaista izgubljen slučaj. I Bog je digao ruke od Srbije, zašto bih ja čekao. Podržao sam Tadića u drugom krugu i veselio se kad je pobijedio. Ne zato što je Crnogorac, makar i poreklom, već što je, kako sam i napisao u tekstu podrške, manje zlo. Ili da ne zvuči tako grubo – manja šteta. Da li sam bio u pravu, ne samo ja već stotine hiljada

Milo Peti (put)

Ovo je naslovna strana današnjih vesti na sajtu B92.

• RIK: Do 10 sati glasalo 9,56 odsto