B92 Blog

Opet se miješam u vaše unutrašnje stvari. Izlazim iz grma, uoči same izborne ćutnje, da bih unio nemir u vaše monolitne redove i izazvao subverziju nad favorizovanim kandidatom. Mislim na Nikolića. Ne zamjerite na mom uplitanju, još nakaradnom, jer ono je posljedica neupućenosti a ne loših namjera. Ali kad može Basesku (da se meša), mogu valjda i ja. Kad može jedan Rumun, valjda može i jedan Montenegrin. Ipak smo mi, nekako bliži. I zavisniji što je najgore. Znači, opet se miješam iako sam već napisao da poštujem to što je Srbija jedna suverena država, s Kosovom i Metohijom u svom sastavu. Makar još koji dan. Ali, ne bih o Tačiju i Koštunici. Ni ovog puta. Ali ni o Čedi! Da ponovim samo da se zna – Čeda je moj drug. Sada me zanima Boris, moj zemljak. Od Tadića, iz Smriječnog, zadnja pošta Plužine. Vaš predsjednički kandidat.

 

Znam da je kod vas ćutnja. I poštujem. Ovo je priča o našim predsjedničkim izborima. I mi kandidate za trku imamo.

Nakon mnogo premišljanja Đukanović je poklekao. A samo prije mjesec dana njegov tv poklonik pitao je gradonačelnika Podgorice i jednog od prvaka DPS-a, da li će vođa pokleknuti i prihvatiti nominaciju, što svi mi priželjkujemo!? Naš vođa ne može da poklekne – odgovorio je saborac. Kakav bi zaista to bio vodja kada bi, čak i u našim mislima, mogao pokleknuti. Pod bilo čijim pritiskom. Pa i svoje baze, koja je tražila da se vodja vrati. I da nas još dugo, dugo vodi. Zato je preciznije reći Đukanović se predomislio. Odsutao je od predsjedničke nominacije ali se zato vraća na čelo Vlade. U stvari, vraća se ako ne bude druge. Za bolje sjutra, spreman je, kako kaže, da žrtvuje samog sebe.

Tako smo dobili predsjedničkog kandidata DPS-

 

 

 

 

 

 

Nikada neću zaboraviti suze malog Etjena, rođenog prije 6 godina u Londonu. Kingstone hospital, rekao mi je samo par dana ranije kada smo se upoznali. Etjen, od oca Radža i majke Kam. Porijeklom Indus, i na to mi je, prilikom upoznavanja, skrenuo pažnju. Mjesto boravka London, Richmond park. Kasnije ću saznati da je ime dobio po Etjenu iz Zolinog “Žerminala”. Kao i njegov mlađi brat Remi (4), po Ramirezu iz Markesovih “Sto godina samoće”. Ko je taj čudni otac, pitao sam se, bogat jer u Ričmondu žive samo “odlikaši”, emigrant iz Indije, koji čita knjige. Još Zolu i Markesa. Kasnije će se ispostaviti, Tolstoja i Dostojevskog. Tako sam, dakle, sreo Kralja

 

 

Šef crnogorske diplomatije dočekao je svojih pet minuta. Da poput uzoritih polaznika takozvane ruske škole (otud staljinov brk u naslovu) otpiše “staroj dami”. I sve to zbog Rezolucije Ervopskog pralemanta kojom se, između ostalog, traži saradnja crnogorskih vlasti s italijanskim pravosuđem u dovršavanju slučaja šverca cigareta. Kako se radi o istoj temi (hvatanju neprijatelja), ministar je iskoristio priliku da prozove i par nevaljalih EU ambasadora u Podgorici koji , svako malo, lupaju šamare našoj demokratiji. Parlamentarci su Roćena začudili “neprimjerenim ponašanjem” i pritiskom na italijansko pravosuđe a drugi miješanjem u naše unutrašnje stvari. Ovo je prepričano. U originalu poruke ministra inostranih djela su bile kao iz vremena sovjetskog sojuza. Ne baš džentlemnske, naravno ni diplomatske. Što su bar trebale biti s obzirom na mjesto koje on pokriva.

Tekstovi pod ovim naslovom se pišu post festum. Na kraju priče. Ili karijere. Kada se okače kopačke o klin. Međutim, poenta ove storije nije u predviđanju, još manje u proricanju Đukanovićevog političkog trajanja. Možda će on još da igra, možda će , kako je to jedan bivši ministar a sada njegov oponent govorio, da nas još dugo, dugo vodi, ali to ne znači da se u bilo kom momentu ne može napraviti kratka rekapitulacija pređenog puta. Konkretan povod je najava (neki bi rekli zlokobna) iz rezolucije Evropskog parlamenta kojom se ne isključuje podizanje optužnica i raspisivanje međunarodnih potjernica za crnogorskim liderom i nekim njegovim saradnicima. Pitanje, dakle, nije šta će se zaista desiti od svega toga, da li su to prazne ili osonovane prijetnje, šta je njihov uzrok i motiv, itd... Pitanje bi moglo da glasi, da li je sam Đukanović svojim potezima mogao predu

 

 

Opet se miješam u vaše unutrašnje stvari. Iako dobro znam da je Srbija jedna suverena država, s Kosovom i Metohijom u svom sastavu. I Rezulucijom SB 1244 u svom srcu. Šalim se naravno. Ovo za Kosovo. Ali, ne bih o Tačiju i Koštinici ovog puta. Zanima me Čeda! Jovanović. Predsjednički kanidat.

Odmah da pripremim sve one koji se usude da pročitaju ovaj blog – slijedi kritički osvrt na lik i delo lidera LDP. Ali, prije toga da razjasnim ono što je nekima koju su čitali moje ranije blogove već jasno – LDP je moja stranka. Dakle, da sam građanin Srbije, s pravom glasa, i da izlazim na izbore – glasao bih LDP. Da sam u istoj pozciji, kao što nijesam, i na predsjedničkim izborima - glasao bih, opet, kandidata LDP-a. Ko god bio. Pa i Čedu. Ili, posebno Čedu.

A nekako između tih kontardiktornih sta

 

Ovo nije priča o 12. martu.

Nije ni priča o tome zašto je ubijen premijer Đinđić.

Još manje je priča na temu zašto je, u jednom trenutku, Srbija između Đinđića i Legija izabrala ovog drugog. I poslušala Tijanića: “Ako Đinđić preživi, Srbija neće”. Suviše su to bolne i još uvijek svježe rane da bi neko sa strane kopao po njima. (Zato, oprostite).

Ovo nije priča ni o onom što je uslijedilo nakon 12. marta. Jedini moj komentar bi bio – živjela “Sablja”!

Ovo je u stvari priča o nama. Da li se Crna Gora danas nalazi u sličnoj institucionalnoj konfuziji i nemoći kao i Srbija, prije tog strašnog dana!? Još kraće pitanje bi moglo da glasi:da li je i Crnoj Gori potrebna “Sablja”? Ili drugačije: koliko će CG još čekati na svoju “Sablju”.

Čitava priča je, kao što znate, počela još dok smo bili zajedno. Dva oka u glavi. Prvo je u

 

Glede crnogorske državne tužiteljke Vesne Medenice koja je ovih dana predložena i za predsjednicu Vrhovnog suda CG, našoj deželi predstoji žestoka borba s korupcijom. Kost u kost. To nam Vesna, buduća predsjednica najvišeg od svih sudova, poručuje sa Balija. Bali je, kako možete pročitati i na sajtu 92-ojke, “čarobno malo ostrvo u dalekoj Indoneziji, na samom obodu Indijskog okeana”. Montenegrinsko pučanstvo je bilo zatečeno ovom viješću, čak zabrinuto. Ne time što je Vesna predložena za predsjednicu V.S. i njenom najavom da će slomiti korupciju, već činjenicom da je naša glavna tužiteljka pristala na taj daleki put, rizikujući život kroz višednevni boravak u tim, kako piše i na ovom sajtu, tropskim uslovima. Tim prije što je gdja Medenica poreklom iz Kolašina i poznata je kao dobra skijašica, nekad i uspješna takmičarka u ovom sportu (disciplina slalom). Zabrinutost u narodu je narasla kad se saznalo da izgleda niko od tužilaca iz okruženja, tj. niko od južnoslavenskih tužilaca,

 

Ovo nije fotomontaža, odmah da se zna. Mislim na babu, njen falus i brkove. Sve je u originalu. Mislim na originalni muzejski eksponat koji se zove “Falus starice” i koji krasi stalnu kolekciju Gradskog muzeja Rijeke. Autori ovog monumentalnog spomenika babi su članovi alternativne riječke grupe LET 3. U drugom dijelu teksta pronaći ćete i originalno okruženje “Babinog falusa” i prigodno pojašnjenje o motivu autora i promociji djela. Da bih pokazao kako umjetnost govori univerzalnim jezikom ja sam minimalnom intervenicjom na babinom okruženju došao do rješenja koje u našoj situaciji takođe ima jasnu poruku. A ostavio sam vam netaknutu babu i njenu poruku. To jest ovi

Ne znam da li ste čuli ili pročitali, ali protekle nedjelje na rimskom aerodromu uhapšen je jedan crnogorski zvaničnik. Rim je posljednjih godina često emitovao poruke koje su sumnjičile dobar dio vladajuće nomenklature za razna udruživanja, ali uglavnom kriminalna, ne i ratna. Ovog puta vječni grad se oglasio povodom zločinačkog ratnog poduhvata. Nije, dakle, uhapšen Milo Đukanović (45), političar, već Ilija Brčić (56), kapetan. Postupajući po Interpolovoj potjernici koju je za ovim oficirom, sada crnogorske vojske, raspisala Hrvatska, talijanska policija je na “Fjumićinu”, uhapsila Brčića. On se, po presudi splitskog Suda još iz 1993. god., tereti za zločin protiv civilnog stanovništva, zbog čega je osuđen na 15 godina robije. Ispostavilo se da u aktuelnoj crnogorskoj vlasti kao niko nije znao da visokog oficira Generalštaba vojske CG potražuju državni organi susjedne i prijateljske Hrvatske. Inače ga ne bi slali za Rim. Ali, kad se već rodilo valja ga ljuljati. Sa