Evo i mene na blogu 92-ojke. Negdje u dalekoj Gvatemali, u čarobnoj Antigvi, čija španska arhitektura stotinama godina odolijeva što revolucionarima, što velikim vodjama , što u moderno doba onome što se na ovim prostorima zove građevinska mafija, Veran me lomio da se prihvatim tog odgovornog zadatka. Onda me, po povratku, preuzeo Dejan Restak, a dotukla Vesna Dozet. I tako sam ja, iz lijepe naše, viva vero patrije, došao u vaše dvorište. Kao veliki brat. Imate pravo da me odmah izbacite, a čak i ako me duže zadržite, da ne kažem do kraja (Velikog brata), unaprijed se odričem novčane nagrade od 100 hiljada eura u čast mog velikog vodje (i njegovog brata) koji ovih dana trpe strašne duševne boli od jedne (na žalost i jedine) nezavisne novine u CG (a mogao bih dodati i u SCG).
Dakle nadam se da ćete uvažiti moje požrtvovanje iskazano kroz patnju koju sam spreman da podnesem i spram domaćih, tj. vaših "rodoljuba", posjetilaca ovog bloga, i spram naših, tj. mojih "patriota", uglavnom
