Kada mi je, moj omiljeni bloger i clan moje VIP liste, nezavisni i slobodoumni borac za demokratiju i slobodu (valjda samo u Srbiji), podmetnuo u nekoj polemici na blogu drogu, kako bi odbranio lik i delo velikog nam vodje, bio sam iskreno zatecen. Mislio sam covjeku se omaklo. Nije dobro procitao. Istovremeno, javljaju mi neke njegove kolege da je to svjesno ucinio jer, kako mi kazu, "kopa nogama i rukama kod Mila da udje u kabinet"! Ja ni tada nijesam vjerovao. Zasto bi mu bilo vazno da na mom blogu kupi poene za Milesov kabinet!? Odbacim sugestiju kao zlobni komentar zavidljivog kolege. Ali,
Ovo nije fotomontaža, odmah da se zna. Mislim na babu, njen falus i brkove. Sve je u originalu. Mislim na originalni muzejski eksponat koji se zove “Falus starice” i koji krasi stalnu kolekciju Gradskog muzeja Rijeke. Autori ovog monumentalnog spomenika babi su članovi alternativne riječke grupe LET 3. U drugom dijelu teksta pronaći ćete i originalno okruženje “Babinog falusa”
Neću o vama jer ste vi zaista izgubljen slučaj. I Bog je digao ruke od Srbije, zašto bih ja čekao. Podržao sam Tadića u drugom krugu i veselio se kad je pobijedio. Ne zato što je Crnogorac, makar i poreklom, već što je, kako sam i napisao u tekstu podrške, manje zlo. Ili da ne zvuči tako grubo – manja šteta. Da li sam bio u pravu, ne samo ja već stotine hiljada
Srednja generacija se sigurno sjeća velikog makedonskog filma Stoleta Popova “Srećna nova 1949”, sjajne umjetničke anticipacije novog totalitarizma i zla koji će prekriti balkanski region samo par godina kasnije. A o tim počecima 90’tih, ovih dana, nakon predsjedničkih izbora u MNE, govori i Mark
Nikada neću zaboraviti suze malog Etjena, rođenog prije 6 godina u Londonu. Kingstone hospital, rekao mi je samo par dana ranije kada smo se upoznali. Etjen, od oca Radža i majke Kam. Porijeklom Indus, i na to mi je, prilikom upoznavanja, skrenuo pažnju. Mjesto boravka London, Richmond park. Kasnije ću saznati
Kao što naslov kaže, bez komentara (sam). Radi pojašnjenja par riječi: ispod ćete naći dva teksta koja su dan za danom, proteklog vikenda, objavljeni u "Vijestima". Članci su publikovani kako priliči materiji koju obrađuju u crnoj hronici. Glavni akter je Nenad Otašević, kako ćete pročitati u tekstovima, sudija Osnovnog suda u PG, poznat široj javnosti kao sudija koji je određen da vodi naš slučaj protiv M.Đukanovića u kojem on potražuje milion eura.
Komentare i zaključke prepuštam vama.
(topografija: selo Rogami, koje se pominje u tekstovima
Čudan naslov za temu intelektualnog angažmana. Preuzeo sam ga od čuvenog Edvarda Saida, Palestinca hrišćanske vjere, predavača sa Kolumbije, koji je u Londonu, u sklopu „Ritovih predavanaja“, 1993., govorio kako su današnjim intelektualcima „izvađeni zubi“ i kako se njihov zadatak sveo na „proizvodnju pristanka“. A intelektualac bi trebao, rekao je tada Said, biti „posebno biće, neko ko govori istinu, hrabar i gnjevan pojedinac, za kojeg nijedna ovosvjetska sila nije previše krupna ili zastrašujuća da je on ne bi podvrgao kritici i nemilosrdno pozivao na odgovornost“.
Mir Božji Hristos se rodi. (Po)rodiše se i izbori. Hvala Vladi Crne Gore. I za mir, i za Isusa i za izbore. Mir nam je sačuvala kad je bilo najteže, Isusa priznala još onog dana kad je petokraku nazvala crvenom žabom, dok za izbore joj i ne treba mnogo zahvaljivati. Ona ih raspisuje samo kada joj je rezultat unaprijed poznat. Zato Cedem i Cesid ne moraju raditi ispitivanje javnog mnjenja. Naši dobijaju - BEZ DILEME.
Šef crnogorske diplomatije dočekao je svojih pet minuta. Da poput uzoritih polaznika takozvane ruske škole (otud staljinov brk u naslovu) otpiše “staroj dami”. I sve to zbog Rezolucije Ervopskog pralemanta kojom se, između ostalog, traži saradnja crnogorskih vlasti s italijanskim pravosuđem u dovršavanju slučaja šverca cigareta. Kako se radi o istoj