U današnje vreme gledamo mnogo neinventivnih reklama. I glupih. Pa i ponižavajućih. Učimo sebe da ne reagujemo, jer svi verujemo da odluke ne donosimo na osnovu njih. Manje više, lično se na sličan način ponašam, odbijem im na glupost i olako potrošen novac za oglašavanje. Osim... osim ako su u pitanju deca. Poslednja u nizu kampanja koje su mi „naišle na živac" je kampanja Erste banke za stambene kredite, čiji je teaser na bilbordu , izazvao
Piše: Dragana Soćanin, UG RODITELJ
Poštovani gospodine ministre,
Da li biste mogli, Vi ili neko od Vaših podanika da objasnite meni, ili Udruženju koje predstavljam, zašto Vas, osim kičme (nadam se brzom oporavku i uštedi para poreskih obveznika) boli uvo (da ne kažem mesto gde leđa gube svoje časno ime) za roditelje u ovoj zemlji?
Sva deca rođena tokom 2003. godine i do 1.marta 2004. godine, shodno pozitivnopravnim propisima i sledu generacija treba da se upišu i krenu 1.septembra ove godine u prvi razred. To jest, ako tog prvog septembra ne bude štrajk. Ali o toj oklnosti, prilično otežavajućoj, malo kasnije...
Zabunu su stvorile loše date izjave u medijima. Ili loše protumačene, ne znam šta je gore od toga. Izjave koje su posmatrano u istom kontekstu, jedna u koliziji sa drugom a ona sa trećom. Zato ovo nazivam priručnikom za preživljavanje roditelja dece koja bi trebalo da krenu ove godine u prvi razred a neće ili ne mogu iz određenih razloga. Stoga, sve dalje napisano prihvatite sa rezervom, prosto, odluka šta ćete učiniti je potpuno samo vaša. Kao roditelj valjda imate neka prava, zar ne? To nije nezakonito.
Gost autor: mr Dragana Ćorić
Pre neki dan sam razgovarala sa kolegama - o poslu, naravno. Da bi neko bio primljen u zvanje asistenta ili saradnika u nastavi, treba da ima visok prosek ocena ostvaren tokom studija i da je u redovnom roku, dakle, bez obnavljanja godina studija, završio fakultet. Poenta tog našeg razgovora je bila sledeća: džaba svih sjajnih ocena ako ti ne znaš da preneseš svoje znanje.
Džaba desetke ako nisi, tako da kažem, maštovit da zaintrigiraš studente, da ih navedes da te slušaju, da spremaju sa nešto više volje tvoj predmet. Džaba.
Usred tog razgovora, stiže mi sms: "Nastavnik geografije, koji je predavao u dve novosadske osnovne škole je osumnjičen za bludne radnje nad svojim učenicima, dečacima 7. i 8. razred."
Nije me skoro neka vest ovako potresla (a da se odnosi na školstvo, odmah da se razumemo), kao ova. Lično sam se osetila prvo uplašenom kao roditelj deteta koje na jesen kreće u školu, zatim zgroženo kao aktivista organizacije koja se bavi promocijom roditeljstva, i na kraju ponižena kao nastavnik.
Gost autor Siniša S, roditelj
Kad bi se pojavio čovek sa spravom koja na jednostavan način obezbeđuje neograničene količine besplatne energije lako dostupne celoj planeti, neko bi svakako rekao: ali znate li koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Neki ljudi bi morali da sednu i smisle kako cela stvar da se izvede, a pitanja bi se množila: zašto baš oni? Ko je on, da baš on tamo sedi? Rešenje do kog bi došli bi bilo pod žestokim kritikama. Bilo bi i spoticanja, bojkota i protesta.
Kad bi se pojavio čovek sa bočicom čija sadržina na bezbedan i jednostavan način besplatno leči rak i dostupna je celoj planeti, ja sam siguran da bi neko rekao: znate koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Bilo bi spoticanja, sigurno.
Драгана Ћорић, предсеедница УГ Родитељ НОВИ САД
То није било моје, твоје нити дете наших пријатеља. Добро, је, хвала Богу, одахнеш. Али је опет било НЕЧИЈЕ дете. Нечије дете које није знало како да изађе на крај са насиљем својих вршњака. Нечије дете које је постало предмет у неком порнографском снимку. Можда је оно, верујући да се ништа неће лоше десити дало своју сагласност. Можда су родитељи тог детета дали сагласност.А можда сагласности није ни било. Него само сурово прекидање детињства.Сурово прекидање живота и илузије о свету, каквим га познајемо из бајки и других прича које смо и ми сами добијали као деца пред спавање.Нечије дете, које је завршило на „штајги“, које продаје себе, своју душу и тело, тражећи помоћ, тражећи љубав, коју није добило, или је није добило у довољној количини. Питаћете, која је то довољна количина љубави и пажње,коју треба показати детету да би оно било задовољно и срећно? Она се, напомињемо, не мери новцем. И никада немојте мерити своју љубав и пажњу према детету поклонима. Већ мерите моментима у којима сте заједно радили оно што то дете воли, мерите оним заједничким успоменама које ће дете , са вама у главној улози, носити у свом срцу и глави целог живота. И чините добро, и свом , и мом и детету ваших пријатеља. Јер само тако можете и ви и ми да одахнемо и будемо мирни.
Da, jesu meštani Starih Ledinaca svesrdno tražili osumnjičenog. Jeste monstrum, koji je silovao i ubio osmogodišnje dete. Jeste 100 policajaca tražilo zločinca, koji se skrivao po nekim vrletima. Sada se licitira dužinom kazne, preti hemijskim kastracijama, a komentari na ovu vest prepuni su verbalnog nasilja, besa i samo dodatno potpiruju vatru.
Ima li ijedne hladne glave da se zapita da li je morala osmogodišnja devojčica da bude silovana i ubijena? Da li će nekoliko decenija kazne izbrisati patnju porodice i svi ćemo moći da se pravimo da se ništa nije dogodilo u „inače
- preko kolena, s kolena na koleno