Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Prvi put sam se susrela sa seksom u svom ranom detinjstvu kad je moj, drugi po redu ujak doveo novu i mladu ujnu. Ne, nisam ih videla na delu, ali sam čula starije kako pričaju o tome da oni rade seks. Iako mi pojam nije bio potpuno jasan, valjda onako instiktivno, znala sam da je to nešto sramno, skriveno i samo za njih. Pričali su, ti stariji, sve šapućući kod nane u kujni, da su se seksali u dedinoj šumi. Ja sam se, krijući iza ( dobro ne baš iza, ali sa strane ) frižidera, jedva suzdržavala da ne priupitam nešto. Ono, o čemu se u kući šapuće, o tome se ne pita. Ubrzo su se ujak i ujna venčali, pa je tema seksa bila potpuno neinteresanta. Taman sam bila u fazi zaboravljana iste...
Свакоме је јасно да недавни напади на стране држављане чији је крвави епилог трагична смрт француског држављанина Бриса Татона нису ефемерна појава нити било какав стихијски насилнички импулс. Напротив, у питању је прилично сложен процес оболелости друштва у коме су симптоми све очигледнији и јачају до те мере да паралишу и доводе систем до момента дисфункциолности. У питању је нажалост ендемична појава, у којем је насиље постало попут неког националног бренда који на тај начин свакодневно уткива слово срама на већ увелико нарушени углед наше земље.
Dnevne novine Borba: 24.06.2009
Šokantni snimci u kojima učenik srednje škole verbalno i fizički zlostavlja svoju profesorku dok ostali učenici to nemo posmatraju još jednom su pokazali sa kakvim se teškoćama susreću naši prosvetni radnici ali bez sumnje i nivo kulturne svesti koje pojedini učenici donose iz svojih domova.
Zaprepašćujuće vesti slične sadržine već duže vreme stižu iz prosvetnih ustanova širom zemlje koje upućuju na veoma alarmatno stanje koje vlada među našim mladim naraštajima. Indikativno je da se ovde ne radi o nekom pukom sociopsihološkom epifenomenu već o svojevrsnoj epidemiji nasilja među mladima u kojem su u poslednje vreme sve češće žrtve upravo njihovi profesori i pedagozi.
Poštovani čitatelji B92 bloga, u kontekstu tematskog bloka o ideji hrišćanske demokratije odlučio da sa vama podelim jedan kraći tekst koji je svojevremeno objavljen u Politici. Autor teksta je naš poznati teolog, prof. dr Radovan Bigović, osoba koju veoma cenim i poštujem i čiji stavovi na najbolji način oslikavaju jedno novo i savremeno lice Srpske Pravoslavne Crkve.
Politika je "svetovna" zato što se bavi problemima ovoga sveta a ne zato što je nereligiozna ili anticrkvena.
Savremena sekularna društva isključuju Boga kao subjekta društvenih i političkih procesa. Vera se potiskuje u "privatnu" sferu ljudskih osećanja. Javni (sekularni, politički) život podrazumeva "emancipaciju" politike, ekonomije, prava, obrazovanja, umetnosti od uticajacrkve. Vera se suprotstavlja razumu, a duhovno materijalnom. Laičnost, sekularnost mnogi tumače čak i kao borbu protiv crkve i religije uopšte ili pak kao njihovo proterivanje na margine društva. Crkvi se odriče svako pravo na političko delovanje. Danas i veliki broj hrišćana smatra da je to normalno jer je, zaboga, politika "prljava" i ne predstavlja ništa drugo do pohlepu za vlašću i novcem. Hrišćanska etika i politika, navodno, ne mogu zajedno.
Poštovani čitatelji bloga B92.
Zadovoljstvo mi je da najavim konferenciju koja će se održati u Domu omladine u Beogradu, 2.7.2009. godine sa početkom u 10. časova u organizaciji Centra za empirijska istraživanja i Centra za otvoreni dijalog iz Novog Sada. U okviru projekta planirano je štampanje zbornika radova. Zbornik ce se štampati u izdanju Centra za empirijska istraživanja religije (CEIR) i Centra za otvoreni dijalog.
Naslov konferencije: Metodološki, teorijski i praktični pristupi religijskoj konverziji
Mesto održavanja: Dom omladine, Beograd, 2. jul 10:00 - 18:00h
Organizator: CEIR i Centar za otvoreni dijalog - Novi Sad
Moderatori: Mr Sergej Beuk i Mr Nikola Knežević
UČESNICI I TEME REFERATA
Uvodno izlaganje: Akademik Vladeta Jerotić
Piše: Nikola Knežević (a.k.a. metanoia)
Radikalna retorika koja se protekle dve decenije mogla primetiti kod određenih crkvenih velikodostojnika i neretko prelazila granicu verskih pitanja kako bi poprimala formu ideološkog i političkog diskursa, a u pojedinim momentima i napuštanje neutralne pozicije u odnosu na ratna zbivanja, nije deo savremenog trenda i posledica minulih ratnih zbivanja, već ima svoju istorijsku pozadinu i viševekovni kontinuitet koji se može objasniti kroz pojam "pravednog rata".
Na početku je važno napomenuti da se teorija pravednog rata
Piše: Nikola Knežević (a.k.a metanoia)
Mit kao jedna od posledica subjektivne percepcije, narativne komunikacije i modela razmišljanja, predstavlja deo svake kulture i u manjoj ili većoj meri prisutnu komponentu u kreiranju etosa jednoga naroda i funkcionisanja njegove nacionalne svesti. Mit na neki način mistifikuje i transcendira indentitet naroda produbljujući njegovu ontološku dimenziju i doprinosi glorifikaciji i značaju uloge koju on ima unutar društveno - istorijskog konteksta u odnosu na druge narode i kulture. U odnosu na to, posebno je zanimljivo osvrnuti se na značaj i ulogu koju mit ima u našoj kulturi i percepciji naše društvene stvarnosti i stvaranju slike nacionalnog i duhovnog elitizma.
Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Oduvek sam bila oralni tip. Mater kaže da sam duže od ostale dečurlije trpala igračke u usta, a onda sam, zatim i međutim, postala malo neurotično čudo, pa sam grickala nokte, ali sam najviše od svega, ipak i pak, želela da budem kao moj Stari kad porastem. On je pušio s merakom. Dođe s sposla, ruča nebeski Presvetin ručak, pa se zavali u stari naslonjač. Noge na trosed, pepeljara u krilu ( ne znam kako, ali u svim mojim sećanjima on gleda fudbal ). Te sam momente obožavala. Gledala sam ga opčinjena: ovako ću i ja kad porastem. Uvuče prvi dim i zastane, pa ga otpusti.