Država Srbija juče je u Beogradu ponizila sopstvenu policiju.
Činjenica da su na kraju dana na Terazijama bili policajci a ne banda najmanje je važna stvar u celoj priči. Nažalost. Boli me i plaši kad vidim kako država manipuliše sopstvenom policijom - na isti način kao i sa sopstvenom bandom. Država je juče ogolila svoj cinizam i svoj bezobrazluk ali to ne može ostati neprimećeno.
Koliko god
Stefan Milenković ne ume da svira. Vlatko Stefanovski, inače vrhunski majstor i umetnik, obrukao se neviđeno. Ceo event bio je jedna poražavajuća slika primitivne, vulgarne, nekulturne poseljačene Srbije i njene samoproglašene nove elite.
Ovo je bio uvod, ono što se vidi na naslovnoj strani bloga. A sad razrada i zaključak:
Rastegnut
Hrvatska je donela lex specialis kojim država preuzima Agrokor Ivice Todorića u pokušaju da ga spasi od bankrota. Agrokor je dužan preko 46 milijardi kuna (više od 6 milijardi €) a ukupna imovina firme vredi 53 milijarde kuna (7 milijardi €), po završnom računu za 2015. Najveći deo duga Agrokora (i povezanih firmi) je prema dobavljačima ali i bankama duguje ohoho: Ruskoj Sberbanci preko milijardu €, Deutsche banci i VTB banci zajedno nešto manje od milijarde itd.
Nisam zakasnio iako je konklava počela juče. Nije se desilo - niti se može desiti, a zašto objasniću kasnije - da papa bude izabran u prvom glasanju. Gotovo sam siguran da neče biti izabran ni drugog dana, u sredu, pa oni koji ne bloguju s posla mogu na miru da sačekaju do uveče. Četvrtak je već moguć a ako ne bi bio izabran ni u petak to bi bilo poprilično iznenađenje (i sigurna potvrda velikog pičvajza!).
Danima čekam da neko nešto napiše o slučaju Jura: Vlasnici/rukovodioci korejske fabrike u Srbiji dali su otkaz ženi koja mesecima ne radi jer je na bolovanju (LINK) i nisu se čak ni sažalili da je drže na poslu još samo 4 i po meseca tokom kojih ona i dalje ne bi radila (a
Eto, baš nekoliko dana pre sednice Saveta bezbednosti (6.6.) za koju je već podnesen izveštaj Serža Bramerca da Srbija laže i maže.
Eto, baš na dan kad je Keti Ešton u Beogradu.
Eto, baš u kući Mladića u selu Lazarevu...
Fale mi dve, možda čak i tri godine života. Nije da baš sasvim nedostaju, da u njima nema ničega - ima, ali nepotpuno. Naime, moja prva sećanja isključivo su privatna, odnose se na događaje iz porodice i neposrednog okruženja. I tako pune dve, možda i tri godine, tek od tada se sećam i događaja koji spadaju u domen opšteg i javnog.
Ne znam šta kažu psiholozi (molim priučene, diletante, konzumente udžbenika Freud
Igrala se deca jurke u školskom dvorištu. Dečaci od po devet – deset godina. Laza jurio.
Pera, radi bolje zabave, postavio se ispred Mike, da ga Laza uhvati. Mika, koji je to shvatio kao napad na svoj lik i delo, pojurio za glavu većeg Peru da mu se oduži, ali mu se na putu
Kad sam se pre nekoliko godina vratio u Srbiju da pokrenem firmu u zapadnom vlasništvu, pokušao sam da je od početka postavim na nekim principima koji važe na Zapadu. Naravno da se na kraju sve svodi na pare i profit, ali postoje razni načini da se firmom upravlja da bi se do profita došlo. I razni načini, nivoi i obuhvatnost kontrole.
Gotovo dvadeset godina radio sam za zapadne firme, sasvim ozbiljne, a dobar deo tog vremena proveo