Nema novih tekstova. Nema novih komentara. Nema preporuka. (Ovde zamislite onaj žbun koji se kotrlja pustinjom po kaubojskim filmovima) Ako ste pomislili da je to novi Stošićev blog grdno ste se prevarili. Niste ni u zoni sumraka. Gde su onda sve te preporuke i komentari? Gde su interesantni tekstovi i duhoviti trolovi?
Da odmah razrešim dilemu onima koji misle da je ovo putopis o nekom egzotičnom mestu: Helmsko poluostrvo nije geografska nego istorijska odrednica. To je starogrčki naziv za mesto gde je većina onih koji mogu da pročitaju ovo što je napisano rodjena, živi ili je živela; ono, što je u svetu danas mnogo poznatije kao Balkansko poluostrvo.
Tog prolecnog dana, sada vec davne 1993., naoružan dva meseca starom diplomom Elektronskog fakulteta u Nišu i kosom do ispod ramena, uputio sam se na svoj prvi razgovor za posao.
Kako ga je napisao!!! Svaka čast! Šta da mu kažem kad je sve rekao?
Kakvo .ranje. Sad ću da mu kažem!
eksperiment u blogovanju (nadam se ne i u banovanju)
Prošlo je 40 godna od kada je 600 miliona stanovnika planete Zemlje u direktnom prenosu čulo onu famoznu rečenicu "Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo!". Imena Nil Armstrong, Edvin Oldrin i Majkl Kolins zauvek su upisana u istoriju svemirskih istraživanja. Iako su posle ovoga astronauti na Mesec išli još nekoliko puta, i danas 6% Amerikanaca i po 25% Britanaca i Rusa veruje da je sve to bio trik i da čovek nije nikada zakoračio na Mesec.
Nostalgija je čudna stvar. Da sam u Nišu verovatno bih celu stvar ladno preskočio, ali ovde u Torontu planovi za odlazak na koncert počeli su da se kuju još kad smo tamo negde u Aprilu saznali da Bregović i njegov Orkestar za svadbe i sahrane dolaze 12. Juna.
U ovoj knjizi likove birate sami. Likovi pričaju razne priče o sebi ili temama koje ih interesuju. Sa svojim likovima možete da pričate, raspravljate o dogadjaima i puštate muziku. Sa nekima i da se posvadjate. To su vaši negativci, mada oni i nisu pravi negativci ;)