Posle kako mi se cinilo pedesetochasovnog leta i tri presedanja, sa sve kasnjenjima i stresom koji sve to prati konacno sam usao u prevoz koji je trebalo da nas vozi od aerodroma do mesta gde cemo V. i ja biti smesteni deset meseci.
Usli smo u kombi i dve fine i nasmejane zene su nas odvezle do nekog hotela.
- Are you sure this is where we should be? - pitao sam
V. je naravno odmah krenuo da me psuje kako po obicaju bezveze dramim.
- Yeah, just go ahead inside! Have a great weekend! - rekle su i otisle ostavivsi nas sa nasim koferima da se snalazimo dalje