(hladna priča)
Svuda naokolo isijava sunčani junski dan, a do moje kuće i dalje vijuga uska snježna staza. Ta neobičnost vjerovatno ima veze sa činjenicom da moja kuća nije baš, nije baš sasvim ... kako da kažem ...nije baš sasvim konvencionalna.
Fizički, to je samo drvena ploča prednjeg fasadnog zida, tako česta u Potemkinovim selima. Samo što ova moja ima dva lica. E, upravo tako izgleda moj mali čudni dom, gledano sprijeda i gledano odstraga - kao prava prigradska kućica, s plavim prizemljem i tamno zelenim krovom, a gledano sa strane - kao drveni stub.
Ali nemojte misliti da sam ja neki čudak koji spava pod vedrim nebom, ili u najboljem slučaju, u zavjetrini trapezastog panoa. Možda moja kućica nema prave zidove i krov, ok, nema ni prozore, ali vrata su i više nego prava.
Juče, u novinama, nabasah na jednu sliku. A možda je i ona nabasala na mene ...
Dostojevski - naslikao Ernesto Sabato
Znao sam da je posljednjih petnestak godina svoju umjetničku žeđ gasio slikarstvom, ali nisam imao prilike da vidim išta od njegovih slika.
Kao pisac, za mene, je bio jedan od najvećih ... ikad. Krivo mi je bilo što ga nismo ispratili, onako kako to ovdje, na blogu, obično zna da bude
Vjerovatno da postajem pomalo naporan sa pričom o DMT-ju, ali cijenim da je (bar) ovo javljanje bilo vrijedno čukanja po tastaturi.
O čemu se zapravo radi.
Već sam nekoliko puta na blogu spominjao kako bi interesantno bilo čuti o DMT iskustvu slijepe osobe. Par godina unazad vršio sam i istraživanje po netu u tom smjeru, ali sem zapitanosti i zainteresovanosti slične mojoj nisam naišao ni najedno konkretno svjedočenje.
A onda, prije par dana, naletih na ovo:
Da ti je loše, veoma loše, znaš i po tome što više nemaš nikog da ti donosi loše vijesti, već moraš lično da odeš po njih. Ili ih, kao ja, jednostavno, namamiš da ti same dođu... Ali prije toga obavezno naučiš da ih sačekuješ.
"Mislim da bi bilo daleko bolje da je Njutn ponajprije razmišljao kako je jabuka uopše došla gore."
Viktor Šauberger je bio jedan od onih umova čije ideje donose sasvim novi ugao gledanja ( i viđenja) naše slike svijeta.
Kao takve, one najčešće budu samo djelimično shvaćenje i realizovane u vremenu u kojem su nastale, a onda, u narednim decenijama, poprime nadnarvane dimenzije koje im obično pripišu
u tamo neko proljeće 1997. uputio sam se među štandove kod SKC-a, u namjeri da pazarim neku interesantnu muziku...
u prolazu, sa štanda s desne strane, čujem neki tehno bit i klinca koji uzbuđeno objašnjava starijoj mušteriji koja sumnjičavo vrti glavom - a sad idu svi zajedno ...
zastadoh da čujem koji su to svi i gdje to idu ... kad ONO!
sjenke škura
gost autor: gavros
Aprila ove godine napustio nas je veliki reditelj Miloš Forman (1932-2018) koji je bio dobitnik brojnih međunarodnih priznanja uključujući dva Oskara za režiju. Razgovor koji slijedi preuzet je i preveden sa portala trećeg programa BBC radija prije nekoliko godina dok su još uvijek postojali transkripti razgovora koje je u svojoj emisiji vodio Džon Tuša sa brojnim umjetnicima.
Već tradicionalno, teškoatletska sekcija sportske redakcije bloga b92 prati ovu menifestaciju, trudeći se da pored prezentovanja golih podataka u vezi sa plasmanom takmičara auditorijumu ponudi i pokoju zanimljivu storiju vezanu za istoriju Mr.O i bodibildinga uopšte.