Odmah da naglasim, nije ovo nikakva stručna studija. Ovo je prilog jednog pasioniranog ljubitelja umjetnosti, amatera, o predmetima njegovog strasnog interesovanja, a to je - dizanje tegova ... šala, šala ; )

Kada sam kao petnaestogodišnjak dobio svoj prvi poziv za omladinsku vaterpolo reprezentaciju SFRJ bio sam šokiran taman kao da mi je uručen poziv za vojsku. Radilo se o selekciji igrača do 18 god. 

Odmah da pojasnim, nisam ja bio nikakav vaterpolo vunderkind, već je (kako se to kasnije ispostavilo) u pitanju bio jedan mješoviti, eksperimentalni sastav, oformljen više da bi se uz nekolicinu standardnih omladinskih reprezetativaca probali i neki novi mlađi igrači, nego da se ganja sam rezultat na turniru 6 nacija povodom kojeg je i bilo to okupljanje.

"Smisao je za mene besmislen" - Zdislaw Bekskinski

Ova fantstičnost iz naslova je ciljano dvosmislena, i oba ta smisla itekako imaju ... smisla.
Prvi, jer se Daniel Dociu bavi fantastičnim slikarstvom .... megaepskim, hipernabudženim SF-om.
Drugi, jer su njegovi radovi fantastično mnogodooobri .

Swan Ship 

Juče, u novinama, nabasah na jednu sliku. A možda je i ona nabasala na mene ...

Dostojevski - naslikao Ernesto Sabato

Znao sam da je posljednjih petnestak godina svoju umjetničku žeđ gasio slikarstvom, ali nisam imao prilike da vidim išta od njegovih slika.

Kao pisac, za mene,  je bio  jedan od najvećih ... ikad. Krivo mi je bilo što ga nismo ispratili, onako kako  to ovdje, na blogu, obično zna da bude

Kad pomislim na Sizifa uvijek se sjetim Hulka. Kolaps gradskog saobraćaja trenutačno me asocira na Spajdermena. I mislim, stvarno, gdje su ti superheroji, onda, kad su nam najpotrebniji?

Napustio nas je jedan od najvećih fantasta u povijesti ljudskog uma.
Guru, Papa, Kum i Kralj modernog stripa. Čovijek zapanjujuće imaginacije, tehničkog umjeća i mogućnosti transformacije u stilu i izrazu.

Sva ova prašina (zlobnici bi rekli bela k'o sneg), koja se posljednjih dana podigla na blogu, a i šire, u vezi sa slučajem (?) Biljane Srbljanović, na svjetlo naših ekrana izbacila je i jednu, rekao bih uvijek jako aktuelnu temu - DROGU!
A ona za sobom automatski povlači gomilu pojmova, termina, fenomena, koji kako vidim nisu baš svima najjasniji, iako je droga praktično svuda oko nas.

 gošća autorka: riply

Mikeleov tekst o strini mu Stojki je bio inspiracija da u dahu izlijem priču o mojoj babi i sačuvam je od zaborava u nevidljivoj ženskoj istoriji Crne Gore.

Jovana je rođena neđe u poslednjoj deceniji 19. Vijeka. Ne zna se tačna godina, a njena djeca su govorila da baba dodatno krije godine jer je bila starija od đeda. Bila je potpuno plave kose I plavih očiju, pa su je zvali Bela, mliječnog tena koje sunce nikada nije vidjelo, niska i zdepasta. Podigao je stric koji je bio bez djece, tako da je, koliko je to bilo moguće u okvirima tog vremena, bila mažena i pažena kao djevojčica.

 Salvador Dali, Crucifixion (Hypercube)

“...Ja imam Euklidovski zemaljski um, i kako sam mogao s njim rješavati probleme koji nisu s ovoga svijeta? I savjetujem ti da nikad ne razmišljaš o njima, dragi Aljoša, posebno ne o Bogu, bez obzira postojao on ili ne. Sva ta pitanja su potpuno neprikladna za um kreiran na ideji o samo tri dimenzije.“ - Ivan Karamazov, „Braća Karamazovi“ FM Dostojevski

 Koncept viših dimenzija, ako izuzmemo raznorazne teološke predodžbe nebesa i sličnih nadnaravnih krajolika, u striktno formalnom smilu izvorno je skopčan sa matematikom.