Večeras je na Federalnoj televiziji u emisiji "60 minuta" emitovano nekoliko snimaka sa raznih lokacija gde je Mladić provodio svoje penzionerske dane. Godine su 2003,2005 itd, lokacije sve u Srbiji, vojni objekti, Banovo brdo itd.
Poražavajuće je bilo kada se u program uključio Dušan Ignjatović, direktor Kancelarije Saveta za saradnju sa ICTY, koji je nastavio da priča da se u Srbiji ne zna gde je Mladić, a da je krunski dokaz da Srbija sarađuje, upravo činjenica da su dostavili pomenute kasete. A zašto ih onda nisu emitovali ???
Snimak sa youtube je samo 10 minuta,
Dan drugi je počeo formalnim „zahvatima" u Skupštini Srbije. Prvo je u 10 časova postalo jasno da zakon nije samo povučen sa dnevnog reda već sasvim iz procedure u Skupštini. LDP, DHSS i predstavnici manjina su izrazili opravdano zaprepašćenje zbog razloga i načina povlačenja, dok je Tomislav Nikolić branio „svoju crkvu" lažući vaskoliko pučanstvo kako će prema članu 21. sveštenici morati da venčavaju dve osobe istog pola. Em je to totalna laž, em se može proveriti šta tačno piše u predlogu zakona. Naravno da je „narod" poverovao, uključujući i moju majku koja kaže da čovek to „sigurno ne bi rekao, da tu nema nešto".
Danas je EU konačno objavila izveštaj o napretku zemalja Zapadnog Balkana. Tako smo svi mi koji umemo i želimo da čitamo dobili i priliku da vidimo šta EU misli o onome što se dešava ovde. Istovremeno, prestala je potreba da konzumiramo vesti „iz dobro obaveštenih izvora“ ili još gore, „ iz dokumenta u koji je agencija/novinar imao uvid“. Dakle, svi koji to niste učinili pročitajte izveštaj i o Srbiji i o okolnim zemljama. Znam da će većina reći da je očekivala oštrije ocene, ali to je samo diplomatski rečnik koji EU koristi. Suština je tu za onoga ko hoće da čita.
Anyway, po prvi put mi nisu krivi političati vladajuće elite, jer oni pričaju ovakve gluposti zbog toga što su predugo igrali na kartu Kosova i onog što se zove „srpski nacionalni interes“. Kao što znamo, svaka igra ima svoj kraj. Međutim, mediji kojima su dve ili pet zemalja bitniji od 20 i koji pišu članke kao da je sada 1987. a ne 2007. su zbilja neverovatni . Zbog toga, svako ko je mlad, a želi da bude novinar, mora znati o čemu i kako se (ne) izveštava:
1. Kosovo: To što vi znate da Kosovo više nije Srbija i da će se uskoro ceo proces i formalno završiti, ne igra nikakvu ulogu u pisanju/izveštavanju. Vaša uloga kao novinara je da istražite različite načine i razloge zašto je Kosovo Srbija. Pošto su vas učili da priča mora imati više strana, pored ministra Samardžića, pozovite i savetnika Simića, a kao ekstrem u priču uvedite i Dušana Janjića. To je dovoljno za objektivno izveštavanje o Kosovu. Rasprave vam se moraju kretati od toga da je Kosovo totalno Srbija do toga da ono treba da uživa nekakvu autonomiju. Dodajte i spisak novih država u Evropi posle Kosova i tekst će vam biti kao bombona.
Kada sam na prethodnom blogu napisao da je za jednu (anti-EU) grupu građana, upravo EU kriva za sve - od osamostaljivanja Kosova, do nezavisnosti Crne Gore, a nešto ranije i za raspad SFRJ, jedan od komentatora je napisao nešto što se svodi na „ko je Crnoj Gori branio/dozvolio da uvede nemačku marku dok je bila u zajednici sa Srbijom". Naivno sam verovao da smo makar ovu lekciju savladali i da nismo baš tako lako zaboravili otrovne strele ka Crnoj Gori, toliko česte u vreme Miloševića i Koštunice. Nadam se da će za pet godina, isti ovaj komentator napisati „A ko je gejevima ikada