Drage blogerice, dragi blogeri,

trebam vašu pomoć!

Ne vjerujem da ću naći kompetentniji pool eksperata za ovu temu (ne, nije problem u pitanju, nego stvaranje neke vrste kolekcije), od šarolikog društva blogerskog. Mnogo puta sam naišla na prave bisere našeg jezičkog izraza ovdje na Blogu, ali sam propustila šansu da ih vrijedno skupljam. Zato sada ovaj vapaj za pomoć.

Evo ovako:

u potrazi sam za izrekama, uzrečicama, jezičkim

Bio je to kraj marta kada zamolih društvo blogersko da mi pomogne u sastavljanju liste na strane jezike neprevodivih, odn. teško prevodivih uzrečica, ili bolje - idioma, zajedničkog nam Jezika. Vaši odgovori su po brojnosti i žestini kojom ste se bacili na traganje prevazišli sva moja očekivanja.

Bila sam mišljenja da je ovaj Blog najbolje mjesto za traženje kompetentnih su-tragača. Nisam se prevarila! Bilo mi je veliko zadovoljstvo čitati vaše

gost autor: mayo1

Potaknut blogom Srđana Fuchsa koji je počeo ratom u Gazi a završio u domaćim vodama klasičnog hrvatsko-srpskog blogovskog obračuna o krivcima i žrtvama rata u Hrvatskoj 1991-95, i određenim tvrdnjama i pitanjima koje su isplivali u raspravi, želim tu temu prikazati na drugačiji način.

Uobičajeni pristup

Ono što me uvijek privlačilo su bili primjeri pojedinaca i grupa koji se opiru mainstreamu, predrasudama, mehanizmima potčinjavanja. Primjeri onih koji ozbiljno dovode u pitanje koncepte i slike koje nosimo u svojim glavama. Otuda i ovaj post koji govori o jednom, ali ne i jedinom, primjeru pro-akcije, odbijanja preuzimanja gotovo predodređene uloge žrtve i „donjega".

Ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti od Gruzije u junu 1992., u Abhaziji – sjeverozapadnoj gruzijskoj pokrajini od oko 300 000 stanovnika, na sjevernoj obali Crnog mora, vodio se do 1994. krvavi gruzijsko-abhazijski građanski rat. Donošenjem Rezolucije o Abhaziji Vijeća sigurnosti UN u julu 2002., Abhazija danas ima nejasan status autonomne republike unutar Gruzije, s dvije

~~ PANORAMA

U situaciji uzavrelih emocija, riječi koje pozljeđuju, nadmetanjima u anti-protivnosti i mom osobnom osjećaju nedostatka orijentacije kamo i dokle, obhrvala su me sjećanja na jednog malog, ali veoma važnog pratioca vlastitog odrastanja.

Taj mali, bezazleni stanovnik šume, simbol generacijskog pamćenja onih koji - baš kao što za sebe reče istočno-njemački dramatičar Thomas Oberender - dva života imaju, ali jednu biografiju.

Ježurka Ježić!

prvi dio

drugi

 gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić

Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i

or: Is there life before death?