by Matityahu
Desetoro glumaca sedi za jednim dugačkim stolom na sceni i mesi testo za hleb. Testo se zatim stavlja u upaljene pećnice iza njih. Pored svakog od njih stoji jedan tumač koji komunicira sa glumcima na jeziku gluvonemih i prenosi replike publici. Publika ne može videti glumce, a ni čuti nas koji tu sedimo. Ne samo što su gluvonemi, već su i slepi u isto vreme.
Nalazim se u najnovijem pozorištu Tel Aviva, Nalaga'at. Ta reč prevodu otkriva nešto što je jedinstveno s tom scenom: „Izvoli, priđi i pipni". Ovim trima rečima predstavljaju nam se sredstva komunikacije glumaca. Oni komuniciraju prstima u nedostatku govora, sluha i vida.
Moj prijatelj me je doveo ovde obećavši nezaboravno veče. Očekivao sam opet neko novo, naj, naj, mesto na telavivskoj sceni restorana i klubova. Ono što sam tamo doživeo nisam mogaoni da zamislim.
„U Jafi se nalazilo jedno mesto gde su ljudi sa teškim oštećenjima dolazili da bi prekratili vreme. Jednog dana









