Alan Gordon Partridge je fiktivni karakter televizijskog i radijskog voditelja u portretu engleskog komicara Stiva Kugana koji ga i tumaci, i koji mu je i udahnuo zivot - uz grupu saradnika na scenariju - prvobitno za BBC Radio 4 program "On The Hour". Karakter je izuzetno inteligentna parodija kako nekih britanskih sportskih komenatora starog kova, tako i chat-show voditelja i uopste small-time broadcastera odredjene generacije. Pojavljuje se u dve radio i tri televizijske sitcom serije kao i u nizu tv i radio specijala, ukljucujuci
Ovaj tekst prenosim u potpunosti sa sajta "Urbana Srbija" (samonazvanog web portal za urbanu populaciju). Prenosim ga u paketu, bez ispravki i korekture, onako kako je tamo objavljen.
Službe državne bezbednosti koji su spremni da progovore o akcijama u kojima su učestvovali za vreme Titovog i Miloševićevog režima. Jednu od najspecifičnijih priča ima nekadašnji
*ali mu nikada ne možeš ubiti duh"
(nepoznati srpski DJ iz XVI veka)
Obojeni program je bend koji kao da poslednjih meseci dozivljava svoju drugu mladost. Posle "Aviona" u novom ruhu, koji su se proletos posteno izvrteli na talasima manje-vise svih relevantnih radio stanica u Srbiji, prosle nedelje je njihov odlican novi snimak, Go-go, debitovao kao novitet na osmom mestu domace liste Diskomera Studija
Igor to nije zaslužio. Naprosto nije imao kad. Tek se rodio. Nijedno dete ne zaslužuje da se nađe u centru pažnje ostrašćenih komentara. Kao svako dete, Igor samim svojim rođenjem zaslužuje šansu za pristojan i ispunjen život. To je njegovo univerzalno pravo, bez obzira na njegov pol, boju kože, poreklo. Ostavimo zato Igora.
* (Pravi razlog za postojanje četrdesetosatne radne nedelje)
Piše: Dejvid Kejn
Preveo (na brzinu): Bili Piton
Dakle, ponovo se nalazim u svetu zaposlenih. Pronašao sam dobro plaćen posao u mašinskoj industriji, i kao da mi se život vraća u normalu posle devet meseci koje sam proveo putujući.
Budući da sam tokom tog perioda živeo sasvim drugačijim životnim stilom, iznenadni prelaz na radnu satnicu od 9 do 5 razotkrio je nešto u vezi s njom što mi je prethodno promicalo.
U moru uglavnom depresivnih vesti danas se polustidljivo ukazala jedna, po mom misljenju vazna, vredna i za promenu - lepa.
Bice da su jos pre prve svoje zajednicke sesije Barbra Strajsend i njen kolaborator, producent i pijanista za ovu priliku, Dajana Krol, osmislile album "Love Is The Answer" kao duboko emotivan zapis u kome svaka pesma treba da bude svojevrsno "istrazivanje u vezi sa pitanjima srca". Neko bi i sam takav potez - udruziti Strajsendovu i Krolovu u zajednickom projektu - opisao kao
Piše: Goran Šarić
"Više moraš mrziti Srbe, nego Muslimane. Jer Musliman je nekrst, a Srbin je anti-krst." Tako me kao djete učila moja susjeda, žena bivšeg ustaše, koji je kasnije bio suradnik udbe, a od 1990. član HDZ-a (što je i logičan životni put). Ja sam uradio baš suprotno, volio sam Muslimane (Bošnjake), a Srbe još više. I dobro se sjećam, iako sam bio djete, vremena kada su Srbi postali "anti-krsti". Hrvati su kukali kako sav novac ide Srbima, iako srpska sela u Krajini nisu
Jednom sam vec uradio ono na sta su blogeri uglavnom izuzetno alergicni - okacio klip sa tjuba uz vrlo malo drugog - pa bi se moglo reci da sam ispucao svoj bonus.