Gost autor: St.Jepan
Dragi čitaoci, na severu Kosmeta nema struje. Za sada su to isključenja po četiri sata dnevno ali to nije ništa, najavljuje jedan rukovodilac Šeki i dodaje da će ako građani nastave sa neplaćanjem struje, isključenja trajati po šest, a zatim i po deset sati dnevno. Ko je Šeki? Šeki je osoba koja je direktor Elektrokosmeta za Zvečan i preziva se Milošević.
Struju plaća samo 10% stanovnika severne Mitrovice i Zvečana – objašnjava Šeki, iznenađen pozivom novinara, i kaže nešto kao „to je naša stvar“. Čija stvar? Stvar rukovodećih ljudi nadležnih za struju.
pojma nemamo da su izbori na kosovu važni za srbe i pojma nemamo ko se kandidovao, ko sastavio liste i sa kakvim ljudima. nemamo pojma da je nešto srba koje su prvo pomogli oni koji su išli da čestitaju hašimu tačiju nezavisnost, da je dakle nešto srba uzelo novac i da sada kupuje sve
ne znamo da kupuju drva i smederevce sirotinji, ne znamo da se u selu žač dok ja ovo pišem neki ljudi smrzavaju u šatorima jer čekaju kuće, to su srpski povratnici kojima ovi koji sve kupuju obećavaju kuće, ako budu glasali za njih (ali to je već bilo, i nisu ispunili obećanja) ne znamo
neću da objašnjavam poruke blogova koje ljudi ne mogu da vide.
htela bih samo da kažem (a tiče se isključivo stila), mnogo je veći prostakluk koristiti se eufemizmima nego reći "mater vam jebem".
da li je ovo manje nekorektno?
neko je napisao ozbiljnu i tešku priču. i ta priča psuje majku onome uz čije pesme plače. možda deluje kontradiktorno, al ne verujem. ustvari, jako je jasno.
poruka je slična
prva posleratna, a ova ratna
obe istinite
najavljujem vam moju novu knjigu, svečano - uz muziku
i pozivam vas da budete u save kovačevića (mileševskoj) 38 kada budemo postavljali spomen ploču na zgradu u kojoj smo živeli (bićete obavešteni kada), pa ko hoće, može, dolazi mu se, usput mu je... neka nam se pridruži) . to je čin uglavnom miran, brzo se dodje, postavi se tabla i posle se ide na piće. a može i da se okupi škvadra da pozdravi čin. kako god ispadne - dobro je.
povod je dvadeset pet godina od zoranove smrti. i knjiga ima ovu
Dok čekam odgovor na pitanje "da li na Kosmetu postoje domovi za napuštenu decu" (zamislite - to niko ne zna!) o čemu ću vas izvestiti ako vas zanima (mene baš zanima) pade mi na pamet jedno pitanje. U stvari više pitanja.
1. Da li tamo gde se bar deset godina svi bave Jako Važnim Stvarima od Značaja za naš Nacionalni Integritet, te Identitet, Suverenitet i naravno Dignitet - postoji neko ko ima vremena za sporedne stvari.
2. Šta su i da li postoje sporedne stvari?
3. Da li tamo gde stalo miriše na rat postoje napuštena deca ili život u permanentnoj tenziji
al ne da peva...
a i tekst mi paše ovih dana... ma ne samo tekst, nego i melodija.... i uopšte izvedba
ovako ću i ja (da se obratim svetu) kad naučim da pevam
U protekloj, 106toj godini svog života nisam uradila ništa pametno... Koga sam upoznala - bolje da nisam... Izgubila sam i jednog prijatelja, jes da je bio odvratan i gadan na jeziku al se ovako na konkretnom pokazao ko pravi čovek i drug... Omrzla bih sad i ja njega, da me ne ganja to što sam ja kriva - a ne on.... Slomio nogu dabogda... Na onom nesrećnom Kosovu je bilo lakše... Jesu lopovi al su pošteniji, nekako, nisu iskvareni na način na koji su to ovi laktaši i spletkaroši s kojima gubim vreme ovde.
Eto
... da li to znači da je glumac "previše" dobar ili to, pak znači da se publika, onaj njen deo koji sebe smatra "elitističkim" nije pokazao mnogo pametnim?