to je bilo možda neke devedesete, ili devedes' prve, kad sam pripomognuta od strane lica koje je napravilo pesme koje sad puštam, otkrila waitsa i meredith monk, baška evropski film i onog prokletog fazbindera s njim... ne kažem, ima tu i dobrih stvari, čak bih mogla da potpišem da su dobre gotove sve. pazolini je hteo da mi skače po nervirima, mada opet kažem - dobro je to.
otkrila sam (isto tada) i praha - grad straha, i amsterdam odakle sam se vratila deblja nego što se prosečan jedvapunoletnik vraća s tog mesta, da duvam me mrzelo (kašljem, spava mi se i budem
pesma bez reči, mitska anticipacija, melodija koja dolazi iz prošlosti e da bi dala proročanstvo budućeg...
U svom tekstu objavljenom na sajtu Peščanika a neposredno po proglašenju nezavisnosti Kosova, "Kako misliti Kosovo" , Borka Pavićević (a to je, inače, i jedan od najboljih tekstova koje sam na temu nezavisnog Kosova igda pročitala) govori o projektu pa kaže "Sva su ljudska bića stavljena u neljudsku situaciju. Da li je i to projekt? Skoro da izgleda tako samo nije lako razumeti zašto".
I kaže "Bila sam tri dana na Kosovu. Slike koje imam moje su slike i nikada ih neću zaboraviti." - verujem, nija nikada neću
.. jer je svaka upotreba sile uvek prekomerna.
Dok sam čitala knjigu, s kojom sam se svađala dok se nisam rastužila i prestala da se svađam, u glavi su mi se vrtele reči (a čije bi) Džonijeve pesme, gde ovaj vrišti i skiči: "... ostavljene djevojke, narkomani i bludnice...." a bez "uzdaju se u Tebe", jer se ovi Vidini ne uzdaju ni u šta. Reč je o knjizi iz naslova "Prekomerna upotreba sile" Vide Crnčević - Basara, s kojom sam se, ko što rekoh, svađala (ne s Vidom, s knjigom).
PITANJE: Šta kog đavola znači ova magla što pada na Vojvodinu? Ekstremno deluje priča o ukidanju autonomije. To jest, deluje kao naprasna, došla niotkuda (ok, znamo da nije niotkuda i znamo da je priča o Vojvodini stara i često paralelna s nekim kosovskim pričama, a na štetu Vojvodine, koliko god to zvučalo kao da nije u vezi jedno s drugim) i sve znamo - ali deluje kao da je neko, odjednom, pojačao nekakav program, gde neki sede i svađaju se. Ekstremno, naravno, zvuči i Vojvodina republika (malim slovom, još nije avanzovalo do odcepljenja) i deluje, ovako sa strane, kao da se njom bave samo neki marginalci političke scene.
A posle mitinga ću pisati kako su svi učesnici & organizatori idioti, osim Vulina, jer Vulin voli Arzu
EDIT: I bi tako EVO IZVJEŠĆA
DEMOCRACY IS COMING Ovo nije priča o pozivanju na nasilje, ovo je priča o nepoverenju u demokratiju kao nešto što dolazi sa bombama, što maršira kao u pesmi Leonarda Koena („Democracy is coming"), nešto što otima teritorije okolo po svetu, siluje žene i preprodaje decu. Tom se bogu ne
bila juče posle podne s nekim važnim i lepim iz osjeka i taj me podsetio na jedan drugi grad... na dva zapravo... sasvim među sobom različita
jedan grad lep kao san, u tom (sada mi zaista deluje kao san) gradu jedna kuća, nekad moja, na vr' brda i s pogledom na krovove i more, iza kuće šuma, a šuma od borova. iza šume od borova groblje - a lepo. beli mermer i meštrovićev mauzolej nekakvim račićima - važnoj familiji (srpskoj, a važno li je?) dubrovačkoj
taj grad, taj san, to je moj cavtat. oko one kuće bašta, velika sa terasama oleandara i smokvi,
Ili "Kad mi dođemo na vlast, mi neće' da palimo - mi će' da ubijamo bre i da isterujemo!"
Ovo iz naslova i ono iz podnaslova rečenice su iz jedne "smešne" emisije. Rečenice smešno zvuče, ali oni ih rekoše - i bi tako (ali neću ovde nabrajati slučajeve gde se obistinilo ono iz podnaslova, dug je spisak a priča bi onda bila neka druga priča, samo politička, a gost pokušava da ne priča o politici koliko god to smešno i nemoguće bilo) Gost smešne emisije je izvesni Pota (Ljubiša Račićević) na Kosovu poznat slavom lokalnog ludaka (a ja mislim, nije