pojma nemamo da su izbori na kosovu važni za srbe i pojma nemamo ko se kandidovao, ko sastavio liste i sa kakvim ljudima. nemamo pojma da je nešto srba koje su prvo pomogli oni koji su išli da čestitaju hašimu tačiju nezavisnost, da je dakle nešto srba uzelo novac i da sada kupuje sve
ne znamo da kupuju drva i smederevce sirotinji, ne znamo da se u selu žač dok ja ovo pišem neki ljudi smrzavaju u šatorima jer čekaju kuće, to su srpski povratnici kojima ovi koji sve kupuju obećavaju kuće, ako budu glasali za njih (ali to je već bilo, i nisu ispunili obećanja) ne znamo
znam da se danas ima smatrati na temu uhapšenog hadžića, al meni neki dan prostigao snimak gde smatram (a više ćutim) na temu kosmeta i metohije. i možda baš jer u senci hadžića (evo gde se šešelj dere i tera sud u qrac - on smatra da su oni za poslati ih na to mesto) danas mi došlo da pripustim ovu slobodnosrpsku emisiju koja je čudna iz dva razloga. tokom cele emisije ja više razmišljam kako da ne kažem neke stvari kako ne bih, je li, u problem dovela svog domaćina - a domaćin
Primetili ste sigurno, dragi Voždovčani, da ste već mesecima, čini se kao godinama, pored onog dosadnog Kosova, 'vatanja Ratka Mladiča te ulaska u EU - vi i vaš dragi Voždovac, onaj ključni faktor stabilnosti vaše drage države koja, opet, pa ne može da opstane bez vaše drage vladajuće koalicije. Ako sada zakažete, Voždovčani - velika će se nesreća sručiti na vas i vaš Voždovac i, naravano, na vašu dragu državu. Ko zna šta će se desiti ako zakažete, ako ne izadjete na izbore, uprkos svim molbama,
Čitam, tj upravo sam pročitala nekakva tri valjda pasusa knjige Žarka Lauševića. u Novostima i snažan neki (mučan i snažan) utisak je na mene ostavilo to čudo od teksta i čoveka. Ono je "šakom u glavu" što bi rek'o Rambo, ali i više, jer ne samo u glavu nego u stomak. Ko je talentovan za jedno, taj ima dara za sve, to je jedan utisak ali najmanje bitan. Jebeš talenat, s oproštenjem, kad on nije nikakva ulaznica a posebno ne ugovor i nema garancije i sva ostala opšta mesta koja bih sad rado nabrajala, kada to ne bi bilo besmisleno.
Bez veze je na prvom mestu način na koji je taj dokument pisan. A kako je pisan? Pisan je kao uputstvo koje bi u ovom trenutku mogla da sroči svaka malo iskusnija daktilografkinja koja je na Kosovu i koja onako odoka zna "situaciju na terenu".
Zašto je ta pojednostavljenost do imbecilnosti bez veze?
Bez veze je jer su to 1. opšta mesta 2. ništa novo 3. toliko nacrtano da jedina (objašnjiva) namena tog dokmenta može da bude prašina koju je isti digao u srpskoj javnosti.
Čemu slući prašina u srpskoj javnosti?
1. da se vidi kako srpska javnost reaguje
da probam i ja da kažem svoje i možda spasim dušu, ko zna
ima, naime, jedna sitnica.
ne znam koliko meseci posle petog oktobra, imala sam tada dve radnje sa plemenitim metalima, nije mi izlazila iz glave jedna rundekova pesma... pevao je nešto o tome kako on nije sluga i kako neće na koljena, nikad od sada....tada je osećaj da nije više bitan pojedinac, nije bitan mali posao nego samo veliki, nije važan čovek nego lanac i tako dalje, bilo novo osećanje. možda je pojedinac kreten, ali taj kreten od pojedinca je bio nekako važan, podrazumevalo se da je važan. da je važna jedna radnja, jedna trafika, jedan život, jedna priča, a ne šoping mol, ne korporacija
nasumično izabrala priče, našla na netu (pa ako ima nekih grešaka nije do mene) ... gledala sam na b92 onu iz žena u crnom i onu drugu i setila se pametnog i duhovitog radovića i da ima i onih sa smislom za humor
dakle, gost autor: duško radović
U muškarcima ima nešto ljudoždersko
Pravo da vam kažem, ja muškarce prezirem! Meni svaki muškarac liči na životinju! Svi imaju neki miris....Strašno!
Kad govore - deru se, kad spavaju - hrču, kad jedu - mljackaju i srču...Prave životinje!
Ne mogu nikako da
selidba je, pričaju, jedan od najvećih stresova, negde iza gubitna najbližih, a mrtva je trka je li za krhki nervni sustav grđe seliti se ili slomiti kičmu... nosiš svoje stvari kolima, kamionom, vozilom saniteta (kao ja iz gračanice) nosiš ih u rukama, bacaš usput sve što ti zaliči da je nepotrebno, postavljaš sebi suštinska pitanja o smislu života, misliš se šta li je to jedino bitno i prevashodno, onda shvatiš da nije ništa, sem da eventualno osvaneš živ posle svega, a ni to kad bolje razmisliš, onda se kao negde smestiš, sređuješ neki stan, hodaš po stanu, kao navikavaš