neću da se sećam tih ratnih profitera čija je sva moć u tudjoj nesreći, u tudjem strahu ili tudjoj pohlepi, koji rastu i jačaju na ljudskim slabostima ko djavo, daću sve od sebe da zaboravim da sam sedela za istim stolom i jela sa njima, pila sa njima, da sam ikada imala ikakva posla s njima, neću da se sećam tih polupismenih, tih paranoidnih, prevrtljivih,
Kada jednom odem sa ovom mesta (koje i ne postoji) a to će se desiti uskoro one way or another ostaće mi u sećanju samo:
jedna sunčana terasa u Zvečanu, jedna komšinica
Gost autor: St.Jepan
Mmm, da, moje čudne šale...
Evo jedne:
Namerno nisam prekucao.
Seeing is believing!
--------------------
Ali priča o demantiju se tu ne završava, ma kakvi!
Sutradan po objavljivanju, moja mlada prijateljica, novinarka,
"Gost bloger":Dz. M. Kuci:
Izranjanje iz cenzure
Pocev od ranih sezdesetih do negde 1980. godine, Juznoafricka Republika odrzavala je jedan od najslozenijih cenzorskih sistema na svetu. U sluzbenom zargonu nazivan ne cenzurom nego "kontrolom publikacija" (cenzura je bila rec koju je radije cenzurisao iz javnog diskursa o sebi), sistem je imao za cilj da kontrolise diseminaciju znakova u bilo
Sa velikim zadovoljstvom predstavljam vam mog dragog gosta, blogera lepog nika, dakle Nurudin:
EDIT: (upadica) Naziv KosMet i Metohija za Svetu Srpsku Zemlju te Branik Otadžbine i Srce Srbije nije greška niti slučajnost i ni slučajno nije izraz nepismenosti mog gosta. Naime, to je moje omiljeno ime za južnu srpsku pokrajinu - ja sam ovde nepismena a ne Nurudin i molim da se to ima na umu dok se čita ovaj sjajan tekst. Hvala.
Читав блог некоме ће деловати конфузно, али верујте да је стање
Evo još jednog dela one priče sa početka... gde sam, pokušavajući da pišem o Kosmetu, stigla do nekih Veštica i Cirkuzanata i, u svakom slučaju, nepovratno se udaljila od prve ideje da napišem jednu normalnu kljigu o svom Kosovu... kako to već novinarski svet uglavnom radi, sa nekim reportažma... o čemu mi se uopšte nije dalo da pišem ni da ih sklapam iako ni sama ne znam koliko ih imam u ovom mom laptopčetu... uostalom, uglavnom su i objavljene
Nije mi namera da postavljam tekstove baš svaki božji dan - i da se popnem na glavu ljudima svojom hiperprodukcijom
... sećam se kako sam pre dve godine (al leti vreme, boktemazo) nešto zaređala pa išla baš često, pa kako sam (dobro, to jeste davno, seže u prošli vek) živela na limanu, u musićevoj, u maksima gorkog... i neke sive toyote corole koju dan danas ne mogu da prežalim (to se nikad nije kvarilo) i jednog nemačkog ovčara, koji nije bio običan ovčar nego jedna ličnost neverovatnih karakternih osobina. živeo je sa mnom, odlično sam ga znala.
ustvari, uvek me u'vati emocija (razne emocije) kada idem u novi sad, a ni bližeg grada ni brže za stići ni jednostavnije za biti (u njemu) a ja i posle trista godina od kako ne živim tamo imam neku čudnu vrstu nepotrebne nostalgije i osećanja kao da je sve to toliko daleko, da je umelo da mi se učini da je bliže - recimo - kosovo. a stvarno nije bliže.. ni u kom smislu.
Ponavljajući „šta ja ovde radim" Petar će Petrović izaći iz svog stana (ustvari iz stana ljubavnice ženinog oca) na trećem spratu jedne zgrade u blizini Skupštine, pokušaće da pređe ulicu kako bi kupio novine u nekoj trafici što radi celu noć i zgaziće ga autobus „osamdes' trojka", koji inače uopšte ne prolazi tom ulicom. Vozač autobusa, gledaćemo tog dana na vestima, zaklinjaće se da je bio pijan i da je mislio da vozi svoj auto, a ne autobus i moliće nadležne da ga smeste u zatvor i na lečenje od alkoholizma.
.. dok krijumčari avanzuju praveći političke karijere
vest:
Hapšenja zbog prostitucije u Gnjilanu15.08.2011. 08:39
Policija Kosova uhapsila je 19 osumnjičenih za krijumčarenje ljudi i prostituciju na području Gnjilana.
Među uhapšenima je šest ljudi sa državljanstvom Kosova i 13 mlađih žena sa srpskim državljanstvom, saopštila je kosovska policija.
Šef Odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala Gazmend Hodža rekao je da se do osumnjičenih došlo posle opsežne operacije pod
.. I kraljičino ogledalo pride...
Sa zadovoljstvom vam predstavljam mog gost-autora Elisa:
voila:
1
Već nekoliko dana medije u Srbiji, a u njenom okolišu, potresa zla kob porodice Nastić i afera sa fotografisanjem trenutaka posvećenih ličnoj higijeni. Ovu bravuru američkog pravosudnog sistema treba nazvati jedinim mogućim imenom - rudimentarnim hajvanlukom, naravno, uz uvažavanje pretpostavke da zaista nije bilo kršenja zakonskih normi. Naime, niko od onih koji reaguju bolnim pathosom i empatijom na ovaj slučaj nije imao priliku da baci pogled na materijale u predmetu, već svi odreda zavise od novinskih izveštaja, a to uvek može da dovede čoveka do polja banalnih i vulgarnih zabluda.