al ne da peva...
a i tekst mi paše ovih dana... ma ne samo tekst, nego i melodija.... i uopšte izvedba
ovako ću i ja (da se obratim svetu) kad naučim da pevam
Dragi čitaoci, na severu Kosmeta nema struje. Za sada su to isključenja po četiri sata dnevno ali to nije ništa, najavljuje jedan rukovodilac Šeki i dodaje da će ako građani nastave sa neplaćanjem struje, isključenja trajati po šest, a zatim i po deset sati dnevno. Ko je Šeki? Šeki je osoba koja je direktor Elektrokosmeta za Zvečan i preziva se Milošević.
Struju plaća samo 10% stanovnika severne Mitrovice i Zvečana – objašnjava Šeki, iznenađen pozivom novinara, i kaže nešto kao „to je naša stvar“. Čija stvar? Stvar rukovodećih ljudi nadležnih za struju.
nasumično izabrala priče, našla na netu (pa ako ima nekih grešaka nije do mene) ... gledala sam na b92 onu iz žena u crnom i onu drugu i setila se pametnog i duhovitog radovića i da ima i onih sa smislom za humor
dakle, gost autor: duško radović
U muškarcima ima nešto ljudoždersko
Pravo da vam kažem, ja muškarce prezirem! Meni svaki muškarac liči na životinju! Svi imaju neki miris....Strašno!
Kad govore - deru se, kad spavaju - hrču, kad jedu - mljackaju i srču...Prave životinje!
Ne mogu nikako da
ili patetičan blog o tome kako mi fali moj grad
na vestima prliog sa komemoracije mome kapora, na blogu tužne fotografije bulevara revolucije (šta je falilo da ostane bulevar revolucije) koji sada izgleda kao neki od onih avetinjskih bulevara nekadašnjeg novog beograda pa još tužnije, jer star, jer su one zgrade lepe ma kako im fasade bile oronule, jer moj na kraju krajeva. jer je neko rešio da se naruga lepoti tih lepih, starih i važnih zgrada, da ih ostavi gole, da se vidi kako sa njih pada malter, da ih posle neko oboji kao one u knez mihajlovoj gde žive svi sem beogradjana,
Suprotno logici, ovde je neophodno imati odgovore da bi se steklo pravo na postavljanje pitanja. Ovde je, dakle, dozvoljeno postavljati samo retorička pitanja. Kao na primer: "Ne mislite li da je 2 i 2 jednako 4?" Da lepo čoveku dodje da kaže - ne, ne mislim.
Ne mislite li da je zločin seča platana? Pa se ti usudi da kažeš: nemam pojma, odakle ja znam da li su u pravu ti "doktori za drvo", Djilas & co ili (to tako deluje) neki večiti dežurni gradjani koji "brane" već nešto od već nekoga ko je za tu priliku označen kao zlikovac, Rome ispod Gazele od preseljenja
zašto zavijaju sirene ili kakvu nam to oluju najavljuju?
Prošle godine u ovo vreme na Kosovu su počele višemesečne restrikcije po srpskim enklavama, srpska štampa pozivala je Srbe južno od Ibra da ne plaćaju struju neprijatelju, istovremeno srpska štampa pisala je o „humanitarnoj katastrofi", pravili smo reportaže o selima koja su u mraku, o deci bez škola, hroničnim bolesnicima u neadekvatnim uslovima, starcima, bebama i ostalima... Pojedini srpski lideri sa Kosova poredili su slučaj sa „Olujom" ili 17. martom 2004. Nakon nebrojeno mnogo tekstova na
Dok čekam odgovor na pitanje "da li na Kosmetu postoje domovi za napuštenu decu" (zamislite - to niko ne zna!) o čemu ću vas izvestiti ako vas zanima (mene baš zanima) pade mi na pamet jedno pitanje. U stvari više pitanja.
1. Da li tamo gde se bar deset godina svi bave Jako Važnim Stvarima od Značaja za naš Nacionalni Integritet, te Identitet, Suverenitet i naravno Dignitet - postoji neko ko ima vremena za sporedne stvari.
2. Šta su i da li postoje sporedne stvari?
3. Da li tamo gde stalo miriše na rat postoje napuštena deca ili život u permanentnoj tenziji
Bez veze je na prvom mestu način na koji je taj dokument pisan. A kako je pisan? Pisan je kao uputstvo koje bi u ovom trenutku mogla da sroči svaka malo iskusnija daktilografkinja koja je na Kosovu i koja onako odoka zna "situaciju na terenu".
Zašto je ta pojednostavljenost do imbecilnosti bez veze?
Bez veze je jer su to 1. opšta mesta 2. ništa novo 3. toliko nacrtano da jedina (objašnjiva) namena tog dokmenta može da bude prašina koju je isti digao u srpskoj javnosti.
Čemu slući prašina u srpskoj javnosti?
1. da se vidi kako srpska javnost reaguje
Nigde, ja bar tako verujem, ni na jednom mestu na svetu ne postoji takva fascinacija nekakvim službama - kao ovde, u Srba. Ono što je za normalnog čoveka sramota, ovde izaziva najveće divljenje. Neke tužibabe, ljudi koji nameštaju i podmeću jedni drugima, koji lažu kako zinu ... Čak i oni koji nisu takvi, počnu da se prave da su takvi da ostali ne bi mislili da su nenormalni... Ok, ja se verovatno bavim poslom gde srećeš najgore ljude i imaš posla sam najvećim medju svim manijacima kada je reč o opsesiji službama i zaverama... i to je bre dosadno. Dosadni su! Nisam pomenula
Ne zamerite na ovom ispadu egomanije - jače je od mene. Ustanem ja jutros, u stvari ne ustanem, nego umutim kafu a lapotop mi na stolu kod kreveta i započnem dan svojom omiljenom zabavom (od kad sam prolupala) - a to je čitanje komentara na moje tekstove na mojoj Novoj srpskoj. I sad, ne mogu da odolim čak ni da sačekam još komentara - nego me u'vatila napast da odma' prenesem. Ne svoj tekst, naravno - nego komentare. Ima i pametnih... da ne bude sad
Kao što sam jednom napisala (evo, počela sam i da citiram samu sebe, a zna se ko to radi!) "dosadan