Eto mene kako obavljam roditeljske dužnosti. Što će reći, ona pita, a ja odgovaram. Ispred nas fotke, stare, B/W, četvoro nas u akciji pentranja preko nekih stena na vidikovac iznad Dubrovnika.
- Ovo si ti ? Baš kao bebica izgledaš... Kada je to bilo ?
- Auh... Joj... Pre, hmmm, pa prošlo je... 26 godina...
- Baš
Svet je jedno šareno mesto, i vodiće te kuda treba, ako mu pustiš.
Ima još: svet šalje fer poruku kuda ideš i na šta treba da se pripremiš. Samo, moraš biti spreman i da čuješ ono što ti se šapuće, a nije baš lako uvek razlikovati ono što želiš od onoga što stvarno dolazi. Ja ponekad i sam pitam pa onda sanjam, često tu bude odgovora, ali to ume da bude komplikovano: svi ti podsvesni simboli i konteksti prave priličnu zbrku, i nekad ih je teško rastumačiti. Mislim da postoje i lakši načini, za one koji umeju da budu dovoljno opušteni i kada su
Gost - autor: Vukica Kotarić
(Vukica nema nalog na B92, i nešto nije sklona da ga otvori... ako bude zanimljivih komentara, to će je možda ponukati da to učini, nadam se...)
Zvala se Hermosa Diego... sa 16 godina, koliko je tada imala, izgledala je kao devojka koja je zašla u ozbiljan svet ženskih tajni, nevinog pogleda i naivnog smeha, ostavljajući bez daha svakog ko je ikad imao priliku da barem pet minuta udje u njen svet. Vitka, kako samo mogu biti devojčice toga doba, lako je koračala
U životu sam neke stvari radio premalo, neke taman koliko treba, a seobe spadaju u onu treću vrstu. Broj prenešenih ali nikad otpakovanih paketa se sa svakom selidbom uvećavao, a lenj kakav već jesam neke od njih nisam otvarao već dvadesetak godina. A drugo što treba da se zna je da sam kao mladi junoša pisao neku kao poeziju, mislio sam u ta doba dosta dobro o njoj, ali sam prestao sa tim kada sam napunio 24. To se nimalo slučajno poklopilo sa prvih nekoliko meseci
Mnogo se sunca te sezone prolilo po nama. Luna i ja smo jednoga dana naprasno spakovali šator i nešto stvari i krenuli na Mljet; znali smo unapred da su tamo neki od naših prijatelja, što ne znači i da su oni očekivali ili želeli naš dolazak. Pridružio nam se i Grom,
Nebitno kako, postao sam naprasno svestan da mi valja upotrebljavati blaže i preciznije reči. Važno je, a po najgorem scenariju i opasno: došlo vreme, onih nekoliko sati, kada značenja imaju veće posledice - i zbog toga ono sa rečima. Čist uvid, jasan, mislio sam do tada o sasvim drugim stvarima.
Nekako istovremeno, na prozoru, početak zime. A "Sanjati sneg, na skoro sve načine - na drveću, u vidu mećave itd - je san koji predstavlja loš znak. Ovaj san nagoveštava neprijatnosti, uglavnom vezane za druge ljude. "
Glupi
Noć je u punoj snazi. Tu su Ivan i Ona, sami, ali se sada verovatno ništa zaista zanimljivo neće dogoditi. Ima to smisla, postoji problem jer se obično misli da je Ivan vezan, da ima nekoga, a i popio je bar čašu više. Da bi bilo drugačije, on bi sada trebao bar na tren da je ubedi da će Ona biti prva u njegovom životu, na neko vreme, da kad dođe ako dođe stani-pani da će njena volja i njeno vreme biti poštovani, da se neće osećati usamljenom ženom, a da bi to uradio