Tekst sa ruskog preveo expolicajac.
Prvi deo:
Jedinice specijalne namene, ruskih oružanih snaga direktno su podređene glavnoj obaveštajnoj upravi Generalštaba, pa ih zato još i nazivaju specijalnim snagama GRU. Taj naziv je više poznat široj javnosti. Specijalne jednici oružanih snaga RF sastoje se od „vojnih specijalnih snaga“ i „specijalne flote“. Svaka od ovih celina, stvorena je nezavisno jedna od druge, ima zasebni istorijski razvoj, i svoje zadatke. Današnja priča je o „vojnim specijalnim snagama.“
Gost autor: Zoran Živković
"Ako se ikada vratim u politiku motiv će biti ozdravljenje Demokratske stranke"
Pre jedanaest godina bio je među prvoborcima oktobarske revolucije u Srbiji. Danas Zoran Živković, još uvek formalni član Demokratske stranke i bivši premijer Srbije, oštro kritikuje svoje nekadašnje saborce. Tvrdi da su izneverili obećanja data narodu i da im je jedini cilj osvajanje i ostanak na vlasti. Tvrdi čak da je u Srbiji na delu kontrarevolucija i ogromna korupcija.
Jedan od mojih blogova sam poče rečenicom „Velikani srpskog analitičkog piskaranja, profesori s pedigreom, kolumnisti sa fobijama, nevladini zavisnici od sponzora i druga grebatorska bagra, ćute.“
Duboko sam uverene da ovaj moj zapis, ima vezu sa tada iznetom misli, koja je samo odraz slike iz ogledala naše stvarnosti.
Pre par dana pozvao me je umilan glasić, službenice
Dugogodišnja policijska praksa me je naučila da se stvarno raspoloženje širokih narodnih masa može saznati samo u neposrednom kontaktu sa ljudima. To mišljenje običnog naroda je jasnije ako su mesta na kojima se razgovara sa ljudima što običnija. Kafana, pijaca, samoposluga ili klupa na običnom šetalištu. Po navici sam skoro bio u šetnji i onako korak po korak susreo jednog starog prijatelja koji mi je ispričao ovu priču...
Sutra, 16.09.2011. godine može početi jedan čudni rat. Taj mogući rat će biti borba jedne sile protiv jedne ideje. Tu se neće voditi borba za pobedu jednog ideala već borba za pobedu jedne mračne strasti. Ta stvarna sila koja je neumitna i jaka, probaće da bez žrtava postane stvarnost, za koju svi znamo da već postoji, ali nikako ne želimo da verujemo da je taj dan došao, kada će svi morati da se pokore pred mačem.
Odmah da razjasnimo - ja sam gospodinu Azdejkoviću na prethodnom blogu ponudio da organizujemo „paradu ponosa" u Nišu i da svi budu zadovoljni. Gospodin Azdejković je odogovorio da on nije u organizacionom odboru i da nema uticaj na organizatore skupa. Samim tim, njegova zainteresovanost za probleme organizacije ne postoji, što dalje implicira (kako bi rek'o Čorba iz Složne braće) da je njegov blog njegov lični stav.
Ali pođimo redom.
Gospodine Azdejkoviću,
Ako je tačna informacija koja je objavljena u elektronskim medijima „Takmičenje u ispijanju alkohola je održano u nedelju na lokalnoj manifestaciji u Blacu. Pobednik je utvrđen uz pomoć alkotesta, imao je čak 3,9 promila alkohola u krvi i kao nagradu je dobio 10.000 dinara," onda je stvarno djavo došao u Srbiju po svoje.
Koja budala je iz policije omogućila korišćenje nekog od instrumenata koji se koriste za utvrđivanje količine alkohola u krvi vozača. Sem što je napravljena teška povreda službene dužnosti iz čl. 157 st.1 t.9 „ ...
U čl. 3. Ustava Republike Srbije predviđeno je da je vladavina prava osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima. Vladavina prava se ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu.
Član 67. Ustava predviđa da se svakome pod uslovima određenim zakonom, jemči pravo na pravnu pomoć. Pravnu pomoć pružaju advokatura, kao samostalna i nezavisna služba, i službe pravne pomoći
Upečatljiva tišina. Velikani srpskog analitičkog piskaranja, profesori s pedigreom, kolumnisti sa fobijama, nevladini zavisnici od sponzora i druga grebatorska bagra, ćute. Evo četredeset osam sati od događanja na severu AP Kosovo i Metohije( moram da se držim Ustava ko pijan plota) pali se, bije se, urla se, a naše sveznalice i tumači naših misli, nisu napisali niti jedan redak o prelomnim trenucima Srpske istorije. Naravno ovo je jedan od milion prelomnih trenutaka pa nam zato istorija srpskog naroda liči na razbijenu šoferšajbnu kvalitetnijih automobila posle sudara. Možda