Subota, 21. jun
Vrlo umiljato kučence. Mahalo je repićem i prišlo mi da ga pomazim. Pa je trčkaralo naokolo, pa mi se ponovo vraćalo.
Ja sam bio na radnom mestu, svirao sam.
Na kraju je kučence leglo ispod mene, ispred mojih nogu.
Ja sam stari "mačkar" i nikada nisam imao psa, međutim ovo je bila ljubav na prvi pogled, tako da sam svirao i kovao planove kako da malog transportujem do kuće.
Prekinuo sam svirku (žrtvovao sam poslednjih 2 sata posla), malo sam ga mazio, pa sakupio stvari. Pošto je na putu do kombija trebalo
Kao što sam napisao u prethodnom tekstu (Leskovac-Beograd za 1 dan), nakon jednog dana odmora i sređivanja bajsa, usledila je najlepša, a vala i najteža avantura u mojoj nevelikoj biciklističkoj karijeri: put do Đavolje Varoši, preko planine Gajtan, pa natrag u Leskovac preko Prokuplja (sve ukupno 200 km).
Nakon Beogradske (2 puta po 300 km), sve ostale ture izgledale su mi nekako lagane i premalene. Kao kada, recimo, nakon finala SP u fudbalu, treba da gledaš
Ovo je nastavak!
Prva polovina puta opisana je u 1. DELU TEKSTA!
(nije bilo moguće da sve stane u jedan post)
★
(5.12.2017.-11.12.2017.)
* * *
- Pitali su me po milioniti put u životu: "Kako se zove taj instrument?"
(a ni ja ne znam tačno da li ovo što sviram da nazovem "dupla gitara" ili "gitara sa dva vrata")
[u stvari znam: "dupla gitara", zato što sviram po celoj njenoj "površini", istovremeno po oba vrata, dok bi se na "gitari sa dva vrata" sviralo malo na jednom vratu, pa malo na drugom vratu]
Nakon vožnji do Beograda i Đavolje Varoši ostalo mi je bilo još nekoliko dana boravka u Leskovcu, pre nego što ću se vratiti svom porodičnom životu, pa sam ih iskoristio za još neke kraće ture po okolini.
* * *
Najpre Sijarinska Banja.