Animirani film australijskog autora Adama Eliota Mary and Max je izasao pre skoro godinu dana i do sada je vec postao pravi svojevrsni fenomen. Pored sjajnih kritika, dobio je par nagrada i mnogo se prica o njemu...
Situacija u Srbiji je blago rečeno veoma teška i kompleksna.
Na snazi je puzajuća diktatura koja se sprovodi u svim domenima društvenog života. Na površinu polako ali sigurno isplivava sve ono najgore iz devedesetih i preti nam potpuni vrednosni kolaps društva u kojem živimo.
Kažem društva, jer državu takoreći više ni nemamo.
Lepo je videti da festival alternativne muzike na jezicima nacionalnih zajednica raste, razvija se i da je evo doživeo svoju treću inkarnaciju. FAMNAZ se kao festival bavi predstavljanjem alternativne autorske produkcije na jezicima nacionalnih zajednica koje žive na području Pančeva. Ovaj festival već treću godinu za redom organizuje i producira Udruženje za razvoj kulture “Elektrika” iz Pančeva, u partnerskoj saradnji sa Domom Omladine Pančevo, a uz finansijsku podršku Grada Pančeva.
Posle Spilbergovog filma Munich iz 2005. i nakon filma Ulija Edela Der Baader Meinhof Komplex iz 2008. kinematografska mitologizacija i glorifikacija svojevrsne eksplozije politickog nasilja sedamdesetih godina XX veka se ove godine nastavlja skoro šestocasovnom TV sagom Carlos.
Ovo pre svega francusko ostvarenje (a u filmu se
Blondie imaju novi album! Panic of Girls donosi jedanaest novih pesama koje se prostiru u rasponu od elektro popa do rege ritmova. Debi Hari, zena u svojoj sezdeset petoj godini, jos uvek izgleda odlicno a bend predvodjen Krisom Stajnom ume da isporuci i jake gitarske rifove i interesantne i uverljive obrade pesama iz sasvim drugacijih sfera muzickog izraza (Sunday Smile od grupe Beirut).
Srbija nema puno prijatelja. Nema ih vec godinama, decenijama.
Nesumnjivo je da je Srbija davala dosta povoda za taj nedostatak prijatelja, ali je ipak malo država koje su sa manje podrške u svetu (kubori se i sa partnerima koji ce biti uravnoteženi) i naroda prema kojima je stav ljudi tako negativan (Srbi su u zadnjih par decenija čak postali dežurni negativci u akcionim filmovima).
Stiglo je leto i osim sezone letovanja tu je i ta nama dobro poznata sezona raznih jubileja i obljetnica.
Ej, prošlo je dvadeset godina od završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Nije malo! Da ovo transponujemo u kontekst Drugog svetskog rata, ovo je već 1965. Bitlsi, Stonsi i Bejbi bumeri već uveliko haraju svetom a Rusi i Ameri su u svemiru ...
Ipak, na ex-Yu prostoru se ona simpatična ratna uzrečica "Neki ćemo da preživimo a neki ćete i da poginete." posle rata promenila u "Neki ćemo da slavimo a neki ćete i da tugujete." Dakle, ima ko će da slavi a ima ko će da tuguje, svako na svojim toponimima i svako više-manje u krugi svoje porodice (iliti naroda).
Ono što bi sada u Srbiji zaista moglo da bude konstatovano je sledeće: