Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Janko Baljak

FEST 2007, privid normalnosti

"Fest" luta, traži svoj identitet, gubi se, bludi...

"Fest" je izgubio svoje biće, traga za svojim slavnim danima. Traljav početak, konfuznog FEST-a.

Kakva gomila ispraznih gluposti.

Aman, zaman, svi koji živite u zemlji kojom upravlja tehnička vlada i tehnički without cenzus ministar Kojadinović.

Novinari, od kojih devedeset procenata akreditovanih (HUPER akreditovan, Story akreditovan, Skandal akreditovan) ne zna ko je čikica Bob Rafelson osim da je to raskalašni dedica koji voli da se veseli u Skadarliji, teža pitanja nećemo ni postavljati... Stotine novinarskih dijabola je akreditovano na FEST-u. Na press konferenciji pominjanog Rafelsona dvoje (slovima 2) je umelo da postavi suvislo pitanje.


povratak bludnog sina

hocete prvo dobru ili lošu vest?

dobru, naravno. 

vratio sam se. iako je ovaj slučaj već totalna sapunica  u kojoj smo  svi dobrovoljni učesnici. vidim da se saopštenjima oglasio i nekakav  press urednik aleksa 011 glede povrede lika i dela tabloidnog djubreta.  ne poznajem čoveka ali moram da mu kažem da nije aleksandar timofejev autor prideva "dokoni lešinarski urednik" već sam to  ja. saša me je samo parafrazirao. tako da ne mora da mrcvari timofejeva po palati pravde već mene. smatram da su moja autorska prava glede prideva  "dokoni i lešinarski" povredjena pa ću uzvratiti kontratužbom.  


odlazim s bloga b92

moje dobronamerno   kritičko zapažanje o sms rasizmu  koje se po ceni od 35, 4  dinara promoviše  i reprizira na komercijalnoj televiziji  pretvara se u brlog  u kome se mešaju moji sjajni privatni odnosi sa sašom timofejevim  i mojim ličnim principima. loše se osećam i neću u tome više da učestvujem ali prvi put je tu uključena osoba koju privatno volim i cenim.

svoj  blog sam pisao isključivo kao privatno lice, a odgovore u ovom slučaju dobijam  s pozivanjem na zvanična saopštenja komercijalne televizije b92.  linkom na to saopštenje shvatam da poput  urednika pressa mogu da popijem dugogodišnji sudski proces što svakako nije moj glavni cilj u životu


ja sam sms skinhead

mrzim cigane koji treba da idu i indiju i mnogo se razmnožavaju. zovem se o64 xx35267 i tako se više puta u toku jednog sata zovem

imam 30 dinara, mogu da platim i + 18% PDV.

koristim plemenitu emisiju timofejev na nacionalnoj frekvenciji, posvecenu romskim pravima i za 35,4 dinara saljem sms poruke rasisticke sadrzine. to je moja misija


generalna proba vojne parade u beogradu!!!

ostav! jel se to još tako kaže? odavno sam služio narodu  u takozvanoj jenea, još nije bila ni srbočetnička, jugookupatorska , srbojugokomunistočetnička. služio sam u idiličnoj eseferjot  atmosferi kako joj je tepao jedan brozov disident orlovskog nosa.

tada je bila samo  naša voljena, meni tokom moje službe,  1985.  već  izvesno  vrlo mrska, korumpirana, odvratna,  narodna jenea.


Ostavka! Miodraže CNN Popoviću, odmah!

Apelujem na gradjansku svest. I tražim Vaše potpise za ostavku Miodraga Popovića, predsednika nečega što se naziva Turistička organizacija Srbije )

Najmanje što za naše budžetske pare može da učini predsednik Turističke organizacije Srbije je ostavka

U prvoj turi nekakav grozni spot  srpske turističke ponude od naručioca Popovića je emitovan u milijardu primeraka sa rumunskom crkvom kao glavnim adutom srpskog turizma.


Tehnička Srbija

Kako izgleda?

Jutros sam tehnički kupio hleb i jogurt . Za mleko nisam bio vlastan jer imam još litar i po u frižideru. Tu ću nabavku tehnički sutra izvršiti.

Upalio sam radio. To je uvek tehnički ali poguban čin. Ovo sam zapamtio:

Tehnički: Ahtisarija ne možemo da primimo. Tehnički, Koštunica neće da ga vidi očima.

Poslednji put kad jednog od njih, Tehnički nismo primili, sručio nam se Milosrdni Andjeo na glavu. Ahtisari kao Tehničko lice, prošli put kada nije imao više argumenata pokazao je lenjir i ravnu ploču ispred Miloševićevog kanabeta kao skicu buduće Srbije. Tehnički, čak ni počivši Sloba nije bio toliki magarac da ne primi čoveka s lenjirom.


Brendirajmo zmiju!

"Dobro veče"

"Dobro veče"

Ja sam iz "Stratedžik Marketinga" Da li bi ste imali petnaest minuta svog dragocenog vremena da popunite ovu anketu?

Odbijam Jehovine svedoke i svedokinje koji i naročito vole da mi na vrata zvone na Božić.

Odbijam radnike gradske čistoće koji i dalje traže pare jer je drugu Titu rodjendan 25. maja (broz je mrtav već 26 godina) .


Amsterdam Via Vukovar by IDFA

1o slika

generalni sponzori BIA & CIA...

po prvi put zajedno!!! Ne propustite ovu priliku!!

VREMENSKE PRILIKE

#sponzorisano od JUL je COOL organizacije

Nenormalno je toplo u Amsterdamu za ovo doba godine. Kad malo bolje razmislim po prvi put u poslednjih nekoliko godina dok setam velikim lepim Vondel parkom kraj koga sam odseo, jasno vidim ogromni polumesec na potpuno vedrom amsterdamskom nebu. Ali da ne bi suvise licilo na Mirjanine Marko  Milosevic dnevnike, cvrcke i tvrdi sir koji deli sa Slobodanom, zaustavljam se. Na polumesecu i globalnom otopljavanju. Kisobran nisam ni raspakovao i tek sada pocinjem da verujem svojoj supruzi koja je vec godinaMA iskreno zabrinuta za globalno zagrevanje planete


beograd bez bioskopa

reditelji režiraju i glumci glume,

svi se sa velikom strašću pripremaju za nove "projekte",

nekoliko novih filmova se  snima u beogradu ovih dana. srpska kinematografija u svom virtuelnom prostoru doživljava neverovatne uspehe u svetu.

postoji jedan mali problem.

to više nema gde da se prikazuje. danas je običan predizborni jesenji dan u beogradu. pretoplo je za novembar i dosta smrdi svuda okolo sto od pančeva sto od ostalog kanceregonog u vazduhu. sem toga ne rade kozara, jadran, balkan, zvezda, kosmaj.... svi bioskopi beograd filma, čak i bioskop partizan.


novembarsko jutro na senjaku

danas sam pet  sati svog  2006 novembarskog zivota proveo na senjaku.

na ledenoj košavi u alkatraz osmišljenom dvoristu konzulata  republike madjarske.

dobio sam vizu, verovatno i zapaljenje pluća (loše sam se obukao)zahvaljujem i konzulu i plemenitom ambasadoru republike madjarske ovim povodom.

putujem u budimpeštu 10. novembra  na poziv njihovog human rights festivala verzus,


10 godina bez Nebojše Đukelića

Da li vam nedostaje kao  što nama nedostaje?
u ime prijatelja, kolega i zahvalnih saradnika pokojnog Nebojše, svesno i u plemenite namere koristim ovaj blog da vam prosledim sledeću informaciju koju sam, ne slučajno, upravo dobio:

U nedelju, 22. oktobra 2006. navršila se decenija od kada se prerano ugasio život televizijskog stvaraoca, reditelja i filmskog kritičara Nebojše Đukelića, jednog od najuspešnijih selektora beogradskog FEST-a. Bivši sportista i apsolvent elektrotehnike, filmski i TV reditelj sa beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, Nebojša Đukelić kreativno je spojio svoje strasti prema filmu i televiziji i ostvario nezaboravnu karijeru TV stvaraoca. Posle njegovog odlaska sa RTB, generacije koje su stasavale uz njegove emisije nikada više nisu bile u prilici da gledaju tako kvalitetan TV program posvećen filmu.


more marko u tvoju banku ući neću !!

ili koliko će još dugo trajati zaoravanje mozga?

da li neko ima predstavu koliko su medija planeri odredili za ovo ispiranje mozga?. koliko će trajati agresivna kampanja zaoravanja mozga koju jedna banka sprovodi već više meseci?

čistunci će reci: promenite kanal ali onda ništa drugo nećemo raditi nego menjati kanale pošto zaoravaju neprekidno i svuda. u slučaju ove kampanje ne verujem da bi pomoglo ni iznošenje televizora iz kuće.


Majka hrabrost Žanka i njena deca

Sticajem tragičnih okolnosti već sedam i po  godina sam prijatelj Žanke Stojanović, majke koja je izgubila svog sina Nebojšu u  NATO bombardovanju RTS-a.

Na nesreću, nas je zbližio film "Anatomija bola",  ali da je nisam upoznao ne bih imao pojma da osobe koje sam kao likove susretao samo u antičkim tragedijama postoje i u ovom gradu.

I da je potreba za pravdom, jača i od bola i od lične tragedije.


"SUTRA UJUTRO" najbolji domaci igrani film sa 8 ljudi u "Kozari"

Veceras sam gledao novi film Olega Novkovića.

Sa svojom suprugom u  bioskopu "Kozara".

Nas dvoje i još šestoro ljudi.

Najbolji domaći film u poslednjih desetak godina. Jedini normalan film na srpskom jeziku koji sam gledao ovih godina.

Jedini  srpski igrani film posle koga je teško da progovoriš, jer manje više, ti si te godine, te  novobeogradske blokove i te prijatelje proživeo i identifikacija je neminovna (osim Olega hvala i Mileni Marković, scenaristkinji i svim glumcima)


Syndicate content