"Ja sam Monika, rodjena sam u Nemačkoj i došla sam u Ameriku 1992. pošto sam se udala za Amerikanca. Sad imamo tri dečaka koji su 20, 18 i 16 godina stari. Moj muž je imao nervni slom 1998. i od tada nije sposoban za rad. Ja sam ta koja donosi hleb u kuću što je ponekad zaista teško, posebno kad imate troje dece".
Monika je žonglirala sa nekoliko kreditnih kartica i ukupnim zaduženjem od nekih 20-tak hiljada dolara duga. A onda je saznala da joj se dvojica od trojice sinova drogiraju. Usledilo je lečenje I prebacivanje dečaka
Ovo je tekst ostavke Saše Radulovića na funkciju ministra privrede Srbije.
Nadam se da mi Saša neće zameriti što sam ga ovde objavila jer mislim da je sad pravi trenutak da se o svemu navedenom u ovom tekstu raspravlja i da ljudi kažu šta misle.
Ovako otprilike izgleda moj razgovor sa protivnicima ministra Saše Radulovića:
Ko meni može da garantuje da će kad poukida sva ta radna mesta u državnim preduzećima on uspeti i da otvori makar isto toliki broj mesta?
Pa niko. Nema garancije ni za šta na ovom svetu. Nema garancije da sutra neće biti invazije vanzemaljaca na planetu zemlju.
Mnogi mi, ovih dana, spočitavaju da sam fan Saše Radulovića. Nisam ničiji. Ali mislim da imam dobar politički instikt i mislim da nosioce nekih ideja treba ohrabriti. Sigurno u Radulovićevom okruženju, vladi, ima puno onih koji obeshrabruju i dovode čoveka u poziciju da se pita koji će mi qrac sve ovo... Instikt mi govori da se i Radulović to pita svakoga dana.
Ovaj blog nema neke veze s mozgom al treba mi pomoć.
Mom sokoćalu dogodila se nezgoda te sam izgubila svu nagomilanu muziku. Za koji dan krećem na more autom pa mi je muzika, ako ništa drugo, a ono zbog dosadnog puta, neophodna. U fazi sam kreiranja nove DVE play liste – on the road i on the beach. Pa ako želite da doprinesete, ja vam se unapred zahvaljujem. Na putu volim da slušam popularnu i živahnu muziku i da uz nju pevam. Nešto kao ovo:
Sa fizikom sam se, priznajem, odavno posvadjala. Ali mi je istorija stara prijateljica. Imam svoje heroje. Da sam kojim slučajem živela u Beogradu 1. juna 1892, tiskala bih se na železničkoj stanici medju ministrima, profesorima, omladincima, radnicima i seljacima. Gurala bih se sva srećna da ugrabim jedinstvenu priliku i vidim Nikolu Teslu.