2018-11-12 11:20:59
Ljubav| Moj grad| Nostalgija| Reč i slika| Život

OgledalO

jednarecfonmoi RSS / 12.11.2018. u 12:20
Mirror mirror on the wall, who's the fairest of them all?

Nebrojeno puta sam pustila snimak zle kraljice iz Snezane.Tu me sve odusevljava, i energija narcisoidne kraljice, i boja glasa magicnog ogledala, njen ocaj sto postoji lepsa, prisecanje te scene me izmestila iz stvarnosti na kratko bar kad god je se setim.

Postoje ogledala draga dusi i ona druga koja bi najradje razbili, a znamo da se to ne sme.

U salonu moje drage snajderke godinama je stajalo jedno koje je sirilo! Da li mozete da zamislite
 




  Oktobarsko popodne u Novom sadu, sunce neocekivano raduje prolaznike.Statua Jovana Jovanovica Zmaja i dve devojke koje sede mu pod nogama od bronze.Kinez iz veoma vazne kulturne delegacije, pod utiskom koji nosi iz Matice Srpske, gde se pominjao pesnik, zeli da slika spomenik i devojke se same pomere u stranu. Pita prevodioca da im jos malo isprica o Zmaju. Prevodilac kaze: "Hajde da uradimo drugacije nesto." "Devojke, hocete da predstavite Cika Jovu Zmaja kinezima." I njih dve na engleskom za koji su se plasile da nije dovoljno dobar, ipak hrabro pocinju pricu o tome kako

 


Kisa i dalje pada, sada nekako drugacije""""""""


12 dana.

Ne zove on nju, ne zove ona njega. Prkos, inat, dostojanstvo prizvano iz nekih davnasnjih ubedjenja. On zatrpan poslom, ona dobija snagu svakim danom koji prodje.
Necu ja prva(prvi) Misli pred drugima skrivene, o njemu, o njoj. Tisina.

Ulica, blizu njegove. Kisa rominja. Ona treci dan zaredom u blizini poslom, ne javlja mu se. Istrajava.
Hoda  uzdignute glave, polako (sa namerom) i odjednom ga ugleda. Zove ga. On staje, zatecen, ne mrda. Prividno miran.Prilazi mu.

Poljupci izmedju

 


Duga letnja noc, ucestvujem u snimanju jednog sjajnog filma, sticajem okolnosti, deo sam ekipe.
 
U nekom trenutku odlazim svojim putem i narucujem picu po preporuci.Dok cekam ispred kioska brze hrane, ugledam bice koje je pola musko pola zensko. Dobro, nije prvi put da ugledam tako nekog. Ne umem da objasnim zasto, ali vuce me nesto da popricamo malo. Dobacuju joj iz kola, ona odbrusi i tu pocnemo razgovor, ogovaramo vozaca.
 
Ja joj hvalim sandale, zaista fantasticne, crvene, antilop, visoka stikla, kaze
 

 

 Da li znate kako izgleda kada krenete na susret sa nekolicinom ljudi iz svoje generacije  posle ko zna koliko proteklih dana?

 U borbi sa sopstvenim predrasudama i mislima koje se cesto zalete ka tome da ce mi negde biti dosadno, dolazim u Sansu.Ima nas dvadesetak.Vrlo brzo shvatam da sam u izdvojenom svetu van vremena gde svi prisutni nose sa sobom neku divnu energiju.Razgovaramo lako i bez trunke naprezanja.

 Devojke(zene) izgledaju sjajno, lepo obucene, doterane, muskarci svi do jednog kul, smekeri.

 Oko ponoci  zatvara se Sansa, ocigledno vise nema

 
2018-02-28 10:36:33
Filozofija| Ljubav| Nostalgija| Putovanja| Sex

Pustinjska ruza -kamen

jednarecfonmoi RSS / 28.02.2018. u 11:36

Posveceno mojoj sestri koja zivi daleko

Kako je nastala pustinjska ruza, kamen?

Davno jednom postojao je beduin bez pravca i cilja.Na dugim putovanjima kroz nepregledna prostranstva Sahare odjednom je zapazio cvet neizmerne lepote kako raste na obodu pustinje.Zastao je da se divi  bojama koje do tad nije video i glasno govorio cvetu o njegovoj posebnosti.Reci su bile kao kapi kise tako retke u tim predelima. Cvet je vrlo brzo poceo da izbacuje jos pupoljaka i da biva sve lepsi. Beduin se stalno vracao sa svojih putovanja i dolazio sa jos lepsim recima za cvert.Gde god da je

 
Mirno novogodisnje jutro, prema julijanskom kalendaru. Pije se crni engleski caj i jos uvek potajno nada o pronalasku parice u novogodisnjim krofnama. Beogradski kucni psi odahnuli su od jucerasnje proslave i zvuka petardi koji ih plasi i tera na lajanje.

Razmisljam o ljudima i povezanostima te o neobicnom dogadjaju koji je spojio ljude koji se medjusobno ne poznaju.

1.1.2018. salju se cestitke prepune lepih reci nade za godinu koja dolazi. Voditeljka jedne televizije u zelji da cestita svojim gostima iz emisije nadolazece praznike, greskom pritiska pogresno dugme na
 
 
 
 Kad koracamo kroz vreme unazad, nekada su dogadjaji u tom trenutku kad ih se setimo za nijansu vidljiviji nego sama stvarnost. Secanje ume jako da zagrli ili pak osamari. Ovde pricam o zagrljaju.
  Posleratni Beograd, neka 1946 godina,skola u centru grada, kasnije Ogledna Osnovna skola Vladislav Ribnikar gde se kasnije ucio francuski na poseban nacin, intenzivno od prvog osnovne i sa deset casova nedeljno u jednom trenutku.
 Moj tata tada ucenik prvog osnovne ima dobrog druga iz razreda, jevrejina, jedno mastovito i lepo vaspitano dete.
 
2017-09-07 16:07:54
Društvo| IT| Kultura| Život| Životni stil

Kako komuniciramo?

jednarecfonmoi RSS / 07.09.2017. u 17:07



Krenimo od toga da jos pre nekih trideset godina recimo smatralo da stariji ljudi vole da drze monologe o svom zdravlju. Da je uvek pomalo opasno pitati  komsiju u godinama kako je ovih dana, jer bi onda morali da saslusate i o operaciji kuka a i o lekovima koje koristi iako vi zurite na prvi ljubavni sastanak sa osobom o kojoj mislite danima. Niti je on kriv sto mozda nema sagovornika da ga saslusa, niti opet vi jer zelite da odete na sastanak sa neznim recenicama koje su vam upucene telefonom od strane osobe koju cete uskoro sresti.

 




Kad sam bila u tinejdzerskim godinama, glavno je bilo da se vracas iz izlaska i onda sretnes nekog sa iste putanje i dok polako odmice letnja noc, prepricavate ko je gde bio i koga sreo.

U nekom trenutku polako odrastamo, bavimo se mozda vaznim poslovima, a jos imamo neke mlade godine. To je vreme kad "klupa iz kraja" postane neka vrsta sramote i onda je zaobilazimo nocu. Danju je drustveno ispravno da kratko sacekas nekog, nocu je prilicno -faux pas.

 Pojavi
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana