Mozda ste procitali, mozda niste ali nje vise nema od pre neki dan...

Prvi put sam cula njene pesme negde u sestom razredu osnovne skole, mozda i ranije, mislim da su ploce bile u pitanju, daleko je to sad u secanju. Od tada pa do dana danasnjeg slusam je toliko cesto da je odavno deo mene. Kad god nesto hocu da otpevam, bilo gde, pevam najcesce nesto sto je pevala za mene najbolja pevacica francuskih sansona svih vremena.

 "Je suis seule çe soir" - i kad sam bila tuzna i patila za nekim,
 
2018-02-28 10:36:33
Filozofija| Ljubav| Nostalgija| Putovanja| Sex

Pustinjska ruza -kamen

jednarecfonmoi RSS / 28.02.2018. u 11:36

Posveceno mojoj sestri koja zivi daleko

Kako je nastala pustinjska ruza, kamen?

Davno jednom postojao je beduin bez pravca i cilja.Na dugim putovanjima kroz nepregledna prostranstva Sahare odjednom je zapazio cvet neizmerne lepote kako raste na obodu pustinje.Zastao je da se divi  bojama koje do tad nije video i glasno govorio cvetu o njegovoj posebnosti.Reci su bile kao kapi kise tako retke u tim predelima. Cvet je vrlo brzo poceo da izbacuje jos pupoljaka i da biva sve lepsi. Beduin se stalno vracao sa svojih putovanja i dolazio sa jos lepsim recima za cvert.Gde god da je

 




Oduvek volim pse i vec dugo, od kad nema "mog psa" a mnogi od nas znaju o cemu govorim, vise nista nije isto. Ipak i dalje volim da o njima pricam.

Zanimljiva je popularnost, te nepopularnost odredjenih rasa pasa. Po secanju i pricama, dacu malo uvid u tu, nazovimo je av-av statistiku.

Beograd osamdesetih. Mnogo vucjaka( nemackih ovcara), kokera, pudlica, poneki doberman i jednog rotvajlera spazih, nisu bili cesti, uopste.Secam se, bila sam mala kada sam videla jednu finu gospodju gde seta kod Londona, u blizini Francuskog zabavista psa rase Baset haund!

 






Setim se nekad onako kroz maglu da su krojaci imali istsknuto mesto u zivotima porodica iz onog, nekog drugog vremena. Narocito za muska odela. Bio je jedan u Marsala Tita, sada davno vec Kralja Milana, delovao je kao gospodin covek, puniji, uzdrzan i za mene uvek interesantan jer je krojacka radnja bila u okviru  stambene zgrade, u prizemlju, te mi je kao devojcici to bilo neobicno.Valjda ocekujes stan a ono radnja. Znam da su mu ljudi donosili materijale za sivenje kao najvece blago, da su se mere uzimale polako i uz
 

Razmisljam nesto ovih dana koliko ljudi nemaju osecaj za prostor i druge ljude. Vecina hoda brzinom i zauzimanjem prostora onako kako njima odgovara.

Vozim ovih dana ozloglaseni skuter i obozavam ga, dobila sam na poklon. U toj voznji ponasam se na sledeci nacin i sta mislite da li bi to moglo da postane neko pravilo? Ako naidjem na pesaka ispred, nebitno da li je na biciklistickoj stazi u zanosu razgovora sa odsustvom svesti gde se nalazi, smanjim brzinu i ljubazno zamolim da se pomeri LEVO ili DESNO, zahvalim se i odem dalje. Zasto ovo pisem? I biciklisti i sad ovi skuterasi kojima

 

 

 

 

 

jato1.jpg

 

Jedna sam od onih koji kad se vracaju za Beograd, raduju se punim srcem. Obozavam trenutak kad avion polako silazi sa oblaka te pocinjem da prepoznajem obrise svog grada. Isto mi je i kad se priblizavam putem, prugom, camcem..Kao da me ceka neko od najblize familije i siri ruke u zagrljaj.
Nije da bas izgleda kad mu se priblizavas kao svetsko cudo od grada, al ja znam sta se sve krije iza kulisa, ono lepo nesto, toplo, beogradsko.

 
2017-09-07 16:07:54
Društvo| IT| Kultura| Život| Životni stil

Kako komuniciramo?

jednarecfonmoi RSS / 07.09.2017. u 17:07



Krenimo od toga da jos pre nekih trideset godina recimo smatralo da stariji ljudi vole da drze monologe o svom zdravlju. Da je uvek pomalo opasno pitati  komsiju u godinama kako je ovih dana, jer bi onda morali da saslusate i o operaciji kuka a i o lekovima koje koristi iako vi zurite na prvi ljubavni sastanak sa osobom o kojoj mislite danima. Niti je on kriv sto mozda nema sagovornika da ga saslusa, niti opet vi jer zelite da odete na sastanak sa neznim recenicama koje su vam upucene telefonom od strane osobe koju cete uskoro sresti.

 
Kada bes ovlada nasim mislima, dusom, tesko je donositi ispravne odluke, posebno kada su sve ove emocije udruzene i sa povredjenoscu, i dodjemo u stanje davne izreke "ujedeni za srce”, sve sto je racionalno i tacno nestaje u podignutoj prasini i samo se oseti ubrzan damar. Budimo se jer misli tako lako zauzmu mesto sna.

Kako ne cuti tezak, sumoran zvuk nepravde, okrenuti glavu ka vodi, posmatrati je sa mirom kako tece svojim putem ? Ima li snage u svetu ovom da cekic istine odjekne kroz prostor i udarom kaze ono sto je pravedno? Kako drugoj strani( a uvek postoji
 
Da li znate da postoji pogled na shumu, u jednom delu Novog Beograda, izmedju zgrada i solitera. Znate li da se nekad video i deo Dunava dok nisu izgradjene neke nove zgrade. Cuvam taj deo kao relikviju i san i mnoga jutra pocinju mi gledanjem u tom pravcu.
Juce pricam sa drugaricom koliko nam znaci to parce neba i zeleni pojas u daljini. Pijem caj, pustim muziku koja mi prija i kao da gledam pejzaz koji je dusu dao da ga neki slikar "ukrade" i smesti na platno.
Dva puta mi se desilo da deo zelenog pojasa sasvim slucajno prepoznam iz detinjstva.
Jednom na
 
 
 
 Nedelja popodne, opusteo Beograd, svi su nekud otisli. Nema redova u radnji. Ulicama se jedva vuce poneki bus prema redu voznje. Usamljen pticiji zov.Dodajem malo muzike na tu sliku. Slusam Elu Fitzgerald po ko zna koji put. Ima njenih pesama gde pomislim da zaista niko drugi ne bi trebalo ni da proba da ih otpeva. Nedelju pocinje da ispunjava njen glas izvan svakog vremena.

 I dok ide pesma "Dream a litlle dream of me" razmisljam o idealu zenske lepote, stila, svega, za muski pol. Jednom davno sam citala da mnogi izmastaju tu neku savrsenu zenu
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana