*
Ponovo u koži radnog čoveka kome uvek nedostaju dani odmora. Nestrpljivo čekam vikend da pobegnem iz grada. Maštam o buđenjima u prirodi i tišini u planinama.

Najzad se i vreme prolepšalo, otoplilo je i kiše su prestale. Sve se namestilo kako treba.

IMG_9302-e1492320907415.jpg

*
Za dva-tri dana treba neznatno manje stvari nego za dva-tri meseca. Čim se kampuje i kuva, mora se poneti sve od opreme. Ipak, sa samo dve zadnje

 
(Napominjem da je reč o public school i to u unutrašnjosti Kine; privatne škole i trening centri su druga priča, kao i škole u velikim gradovima.) 


*
Pre početka prvog časa treba da se nađem sa Xu, mojom kineskom asistentkinjom i takođe nastavnicom engleskog. Upoznale smo se juče, na radnom sastanku u zbornici. Nismo imale mnogo prilike da pričamo, ali i iz onih nekoliko minuta razgovora shvatila sam da će nam sporazumevanje biti veliki problem. Xuino znanje engleskog je na nivou početničkog, pa čak i kada
 

Spremna sam na najgore, ali čvrsto rešena da i u tom najgorem nađem nešto dobro što će mi olakšati planirani ostanak u zemlji koju nikada nisam uspela da prihvatim. A nije da nisam pokušala, vozeći tokom sedam meseci uzduž i popreko nje.  

Može da se gleda kao dobar završetak japanske ture, a može da bude i dobar početak kineske priče to što za osamnaest kilograma prekomernog tereta plaćam doplatu od samo sto dolara. Očekivala sam duplo više.

16649331_10209703788566276_2214999285322370262_n.jpg?oh=f8ec6b7b51fce369f5fb6cd08e6c4fac&oe=5908CFB6

 

Želela sam da vidim sakuru još od prve slike procvetalih trešanja na zidnom kalendaru u mojoj dečijoj sobi. Još od onog časa geografije na kome nam je nastavnica pričala o festivalu koji slavi cela japanska nacija.

Ali nije mi se dalo da turu po Japanu započnem u rano proleće, idući od juga prema severu, tragom cvetanja trešanja. Promenila sam planove i vozila u jesen, bežeći od zime na jug. Pomirila sam se s tim da ni putnici-nomadi ne mogu da ispune sebi sve želje i da i najvećim svetskim skitnicama ostaje ponešto o čemu će sanjati, kujući planove za ’neki drugi

 
 

 

Seiya sam upoznala veče nakon mog osvajanja Sata Misaki, u parku u kome sam kampovala. Tu sam se prebacila iz zvaničnog kamping prostora Odomari, nekoliko sati pre njegovog dolaska. Jedini razlog mog premeštanja na svega četiri kilometara udaljeno mesto bile su utičnice u toaletu parka. One su značile da ću moći bez žurbe da radim na mom notbuku pišući novi tekst i sređujući fotografije za blog. Do mraka sam sve završila, ali je postavljanje na internet moralo da sačeka – park se nalazio izvan dometa operatera čije usluge koristim. To je
 

Oko spa-kompleksa tlo je ravno, a trava uredno pokošena. Idealno je za kampovanje. Nisam primetila kapije na prilazima, ali verovatno postoje. I kompleks se verovatno zaključava tokom noći. A meni se baš tu ostaje. Izbanjala sam se i sad mi se ne preznojava ponovo, vozeći do nekog drugog mesta. I mrak je već pao, a ja izbegavam da podižem kamp noću. Ovo mesto koje sam odabrala primetila sam još za dana, prilikom dolaska u onsen. Nalazi se iza poslednjih parkinga, u uvalici iznad koje prolazi put. Ali pogled odozgo je odvojen visokom živicom, pa su male šanse da me neko primeti.

IMG_8300-e1480994408452.jpg

 
Prošle noći je mrzlo. Ujutru sam zatekla bele pruge od leda na majici koja je ostala da se suši na biciklu.
Jutro je sunčano i hladno. Vozim uzanim putem duž morske obale. Tišina i spokoj nad ribarskim kućama. Čujem samo galebove i talase.15219598_10209047922130025_6620255592728611176_n.jpg?oh=ddae0dbf379ff4db50cb0d8f3cb82bc4&oe=58CC291E
 
Zatim dolaze usponi,
 
Tri susreta sa stanovnicima Kumamotoa
*
Prvi susret: u perionici veša.
Vraćam debele čarape i jaknu u sušilicu, ubacujući i i novi novčić od sto jena. Prvi put mašina nije dobro osušila za onih deset minuta na koliko je programirana. To me je malo iznerviralo. Htela sam da pođem, ali sad ću morati da sačekam.
U perionicu stiže serviser. Nije ništa u kvaru, već je došao zbog redovnog dnevnog održavanja. Otvara neka (meni dotad) skrivena vratanca na mašinama i odande izvlači gomile
 
*
Tokom noći napolju je smrzlo, ali mi, začudo, nije bilo hladno. Spavala sam u dve vreće – preko zimske sam navukla letnju – ali u nekom trenutku sam se probudila i oslobodila se ove druge. Međutim, pred zoru sam opet morala da je navučem.
 
Kada sam otvorila šator, okolo je sva trava bila bela. Iznad mog kampa, u poluograđenoj bašti, parkirao se kamionet, koji sinoć nije bio tu. Iza njega, dimilo se od velike vatre koju je vozač i, pretpostavila sam, vlasnik
 

Snezana Radojicic

Snezana Radojicic
Datum rоđenja:  10.11.1967 Pol:  Ženski Član od:  09.05.2011 VIP izbora:  108 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana