Mogao bih da razumem da sudija kod jame nije u trenutku video šta je poslednje ostavilo trag u pesku, ali nakon žalbe i pregleda snimka, dileme nema.
Teoretski, broj je mogao i da se otkači sa dresa i ostane dva metra iza. Kako bi to merili?
Jel to znaci, kada se sprinteru odlepi broj sa šorca ( sto se često dešava ) i padne u susednu stazu, da je sprinter prestupio?
Čemu tehnologija? Čemu mogućnost pregleda snimka?
Ovo je samo još jedna u nizu apsurdnih situacija koje vređaju inteligenciju čitavom svetu.
Kao i u slučaju Čavić-Felps, presudili su viši interesi koji mi možda ne razumemo jer nismo u situaciji da zloupotrebljavamo pravdu. Slabi jesmo, ali budale nismo.
Ne znam da li je skok bio za zlato, ali za medalju svakako.
Ivana, čestitam
Dragi rekreativci.
Dobijam pitanja, pa da odgovorim.
Biću surovo iskren, kao i uvek.
Ne znam zašto, ali guzica je centar interesovanja većine vežbačica ženskog pola.
Prvo, ukoliko hoćete da zategnete guzicu ili butine, niste rekreativci, već imate tačno definisan cilj, kao i bilo koji ozbiljni sportista. Dakle, potreban je ozbiljan pristup.
Iskreno sam se obradovao uspehu koji smo postigli na nedavnom dvoranskom prvenstvu Evrope u atletici. Ne samo zbog toga što sam i sam bio atletičar, već i zbog činjenice da, imati atletske šampione znači imati sposobnu, zdravu i jaku populaciju. Nadao sam se da Ivana, Emir, Asmir, Jelača, Mihail... nisu usamljeni i da za njima dolaze nove generacije buducih šampiona.
gost autor: Karlo Vukić
Subota je, spremam se za odlazak na Radio 057 vezano za najavu jedne sportske manifestacije, i dok čekam, kao i većina ljudi, priključujem se na facebook. Čitam novosti i otvaram post Dejana Ilića. Čovjeka osobno ne poznajem, ali mi se sviđa njegovo razmišljanje i razina znanja koju posjeduje, te nesebično dijeljenje istoga, pa ga rado pratim. Za oko mi zapinje slučaj Ivane Španović, te komentar poveznice sa slučajem Phelps-Čavić.
Godina 2008. bila je definitivno najveća prekretnica u plivanju.
Nedavno sam čuo jednu vest koja me je veoma rastužila. Momak koji je kod mene trenirao individualno pre nešto više od godinu dana, a koji je zatim otišao u Bajern kao talentovani mladi fudbaler, povredio je prednji ukršteni ligament. Momak ima 15 godina i pravilo je da se ne operiše dok ne završi rast, a kako je taj ligament ključan za stabilnost kolena, do operacije ne može da se bavi fudbalom. Jedna karijera ozbiljno je dovedena u pitanje.
...i poneka pouka za mame i tate
Prvi put, otkako piskaram na različite teme, pišem kao roditelj deteta koje se aktivno bavi sportom, a koje u poslednje vreme pati od jedne od klasičnih bolesti sistema za kretanje.
Možda je reč - bolest, malo prejaka, ali šta da radim; Tako se medicinski definiše, iako nije, ili ne mora da ima dramatičan tok, a ni posledice.
Reč je o klasičnoj bolesti
...ništa nije sporno.
Pre petnaestak godina, bio sam na seminaru koji je držao Kanađanin, Čarli Frencis, jedan od najboljih trenera koji su hodali ovom planetom. Pomenuću samo 32 svetskih rekorda u sprinterskim disciplinama, 8 medalja na Olimpijskim igrama u Los Andjelesu itd.
Ozbiljno sam zabrinut kada je u pitanju zdrav razum ljudi koji provode vreme po teretanama, a nisu tamo zaposleni kao čistačice ili desk menadžeri, da ne kažem recepcionari.
Mislim, potpuno je legitimno da želiš lepo telo, manje kilograma, veće mišiće, okruglo dupe ili siks pek. Čak je legitimno i da se izobličiš u bildera ili
Ili zašto sam otišao iz zemlje,
…iako živim tu. Još uvek. Otišao sam umom, srcem, dušom. Otišao sam da se nikada više ne vratim.