Liverpul
Totenhem
Arsenal
Čelzi
Već sam pisao o različitim aspektima "funkcionalnog treninga" i njegovim pojavnim oblicima, od krosfita do pilatesa, joge i zbirki važbi kojima se taj "prefiks" dodeljuje iz marketinških razloga. "Funkcionalni trening" je previše primamljiv "artikal" da ne bi bio uvršten u jelovnik standardne teretane, a njegovi konzumanti ionako ne znaju ništa osim da treba da boli celo telo posle treninga i da
Sport je izmišljen zbog Srba.
Ukoliko ga Srbi nisu izmislili, samo još nema dovoljno dokaza. Da pojasnim, u vreme kada je nastajao moderni sport, Srbija se još borila za nezavisnost; nisu postojala sportska borilišta, a da ne govorimo o organizovanim takmičenjima, ali prosto ne mogu da zamislim da se Srbi nisu oduvek tamičili među sobom, makar ko će dalje da pljune.
Poslednjih godina, u moru različitih fitnes programa, metoda, koncepata, načina vežbanja, veoma često čujemo termin funkcionalni trening. Bez ulaženja u detalje i objašnjenja šta zapravo predstavlja, nudi sekao najbolja opcija za svakog, kao vid treninga koji treba upražnjavati, kao osnovni, najvažniji, ultimativni pristup vežbanju.
Baš jutros, nakon neprospavane noći i gledanja utakmica naših ekipa u Evropi (posebno jedne)setio sam se jedne priče iz vremena kada sam radio u FC Valensija.
Nakon teksta Zašto vežbamo, nisam mogao da ne napišem tekst, koji bi trebalo da odgovori na pitanje kako to mi vežbamo. Ono što je karakteristično je da mnogi veruju da je vežbati u stvari veoma lako i da je dovoljno pretplatiti se na neki magazin, naučiti nekoliko stručnih izraza, kupiti patike i krenuti. Često budu zavedeni pričom od strane loše obrazovanih, ali dobro građenih fitnes trenera, kojima je osnovni cilj da zadovolje želje klijenata bilo to korisno za njih ili ne. Nedavno mi se jedan kolega žalio kako mu je došao klijent sa zahtevom da radi mrtvo dizanje iako je imao operaciju kičme zbog hernije na međupršljenskom disku. On je čitao da je to dobro za leđa i tačka. On plaća. Sve to me je motivisalo da pokušam da još malo više osvetlim mračnu stranu fitnes industrije, koja sama nije problem dok je u pitanju prodaja rekvizita i sportske opreme, ali kada dođemo do vežbanja, tada je ulog daleko veći. Ulog je zdravlje.
gost autor: Karlo Vukić
Subota je, spremam se za odlazak na Radio 057 vezano za najavu jedne sportske manifestacije, i dok čekam, kao i većina ljudi, priključujem se na facebook. Čitam novosti i otvaram post Dejana Ilića. Čovjeka osobno ne poznajem, ali mi se sviđa njegovo razmišljanje i razina znanja koju posjeduje, te nesebično dijeljenje istoga, pa ga rado pratim. Za oko mi zapinje slučaj Ivane Španović, te komentar poveznice sa slučajem Phelps-Čavić.
Godina 2008. bila je definitivno najveća prekretnica u plivanju.
UEFA je donela odluku. Sledeći svoja pravila, kaznila je reprezentaciju Albanije gubitkom utakmice službenim rezultatom 3-0 zbog odbijanja da izađe na teren i nastavi utakmicu. Kaznila je reprezentaciju Srbije gubitkom 3 boda i igranja dva meča bez publike zbog ulaska navijača u teren. Kaznila je Srbiju, a nagradila sve ostale uključujući i Albaniju. Da se razumemo, ulazak publike u teren je skandal sam za sebe nemam nameru da ga opravadavam; čak se stidim i verujem da je svakom više muka da iznova i iznova presuđuje reprezentaciji Srbije ili fudbalskom savezu za iste prekršaje. Čudo je da nismo izbačeni iz kvalifikacija.
Kada razmišljam o naučnim istraživanjima koja se tiču ljudskog kretanja, a koja sprovode ljudi koji nisu nikada ozbiljno učestvovali u procesu transformacije tela, a takvih je veoma veliki broj, na pamet mi neprestano pada sledeća slika. Univerzalna slika.